To što svira, to su ruke – pjeva Darko Rundek, a Antun Bukovec rekao je to fotografijama ruku 60 umjetnika. Rundek je, naravno, također među njima. Izložba ‘Ruke umjetnika’ izložena je u gostionici Pod starim krovovima u Basaričekovoj 9, najstarijoj gostionici u Zagrebu, poznatoj pod nazivom ‘Kod Žnidaršića’.Kako kaže Bukovec, njegovi su interesi vezani uz pisane i izgovorene riječi, likovnu i fotografsku umjetnost, pa posjećuje izložbe i fotografira za svoju arhivu. Tako je nastala serija fotografija od kojih su neke snimljene na izložbama, a za neke od njih umjetnici su pozirali u svojim ateljeima. Bukovec je počeo izlagati 2013. godine kao pobjednik natječaja Art Viva Likum, a dosad je postavio 12 izložbi, sedam samostalnih i pet skupnih.

* Vaša izložba ‘Ruke umjetnika’ postavljena u siječnju u gostionici Kod Žnidaršića prikazuje ruke 60 umjetnika – književnika, glazbenika, glumaca, slikara… Zašto baš ruke kao fotografski motiv?
– Fotografije na izložbi ‘Ruke umjetnika’ kojima sam se predstavio u gostionici Pod starim krovovima snimane su posljednjih nekoliko godina, prilikom brojnih i raznovrsnih kulturnih događanja. Predstavljam se s ukupno 60 fotografija. Posvećujem pozornost rukama – umjetnika, književnika, likovnih umjetnika, glazbenika, glumaca, kipara… – kojima izvode svoja djela. Ruke kao ključni element, metafora stvaranja, čovjekov alat kojim stvara nove svjetove. Svojim fotografskim okom bilježim čovjekovo najvrjednije sredstvo kojim ostavlja trag na svijetu…

* Izložene su fotografije ruku mnogih slavnih umjetnika – Darka Rundeka, Matije Dedića, Ludwiga Bauera, Enesa Kiševića, Rade Šerbedžije… Kako se umjetnicima svidjela ideja da posvećujete pažnju njihovim rukama? Mogu li se identificirati s fotografijama ruku kao s fotografijama lica?
– Ideju da se snime ruke umjetnici su prihvatili s odobravanjem i simpatijama jer njihove su ruke sredstvo kojima prenose svoje osjećaje, ideje i zapažanja.

* Koliko dugo je nastajao ciklus ‘Ruke umjetnika’?
– Ciklus ‘Ruke umjetnika’ započeo sam 2013. godine nakon moje pobjedničke fotografije na natječaju Art Viva Likum u povodu 65. godišnjice Likuma u sklopu kojeg je Galerija Ulrich, Ilica 40 – Dežmanov prolaz. Bila je to najstarija galerija na ovom području, galerija s tradicijom od 105 godina, koja je iste godine, nažalost, zatvorena. Pobjednička fotografija pod nazivom ‘Živa vatra’ prikazala je ruke poznatog umjetnika Lazera Roka Lumezija pri izradi metalnog nakita plamenom.

Ruke Davora Schunka

* Ciklus ‘Ruke umjetnika’ nije prva vaša izložba na kojoj ste svoj objektiv usmjerili prema umjetnicima. Na izložbi ‘Tko fotka, zlo ne misli’, u gostionici Pod starim krovovima našli su se Davor Gobac, Špiro Guberina, Arsen Dedić, Slavko Štimac, Marija Braut… Kako je nastajao taj ciklus fotografija i zašto baš Pod starim krovovima?
– Ciklus fotografija ‘Tko fotka zlo ne misli’ postavljen je 2015. godine u najstarijoj zagrebačkoj gostionici Pod starim krovovima nazvanoj Kod Žnidaršića, prema najgledanijem hrvatskom filmu svih vremena ‘Tko pjeva zlo ne misli’ iz 1970 godine, koji je sniman i u toj gostionici te u dvorištu pored nje. Ideja je bila kroz nekoliko godina snimiti goste tog lokala u kojem se održavaju i tradicionalna Jutra poezije i žive svirke. Prikazao sam neke od gostiju koje ste naveli, a bilo je tu i mnogo drugih zanimljivih poznatih umjetnika – Maja Perfiljeva, Neda Arnerić, Slavka Pavić, Mate Matišić, Matija Dedić… Mislim da sam uspio prikazati atmosferu i duh starog Zagreba koji još uvijek tu lebdi.

* Autor ste i serije fotografija i video-zapisa nastalih na putovanju biciklom po Europi. Upotpunjujete li i dalje taj ciklus fotografija novim putovanjima i snimanjima? Fotoaparat i bicikl bili su omiljena sredstva za rad još jednom velikom hrvatskom fotografu, Franji Martinu Fuisu. Koliko vas inspiriraju djela slavnih prethodnika?
– Posebnu fazu moga fotografiranja i snimanja video-zapisa čine snimke s mojih putovanja biciklom po Europi. Član sam biciklističkog kluba Pedalinac, zaljubljenika u putovanjima biciklom. Svakodnevno bicikliram i po gradu, te sam ove 2018. godine odvozio već oko 1000 km. Biciklom sam proputovao Hrvatsku, Sloveniju, Italiju, Austriju, Slovačku, Češku i Mađarsku. Mađarska mi je posebno prirasla k srcu i u nju se vraćam gotovo svake godine. Izložbe fotografija s putovanja Mađarskom ‘Biciklom oko Balatona’ bile su izložene 2015. godine u Mađarskom institutu u Zagrebu te 2016. godine u Gradskom muzeju Karlovac u povodu Dana Europe. U Mađarskom institutu u Zagrebu ponovo sam izlagao 2017. godine fotografije ‘Aggatelek’, nacionalnog parka na sjeveroistoku Mađarske na granici sa Slovačkom. I dalje se prave planovi za nova putovanja, susrete s ljudima i prirodnim ljepotama. Franjo Martin Fuis je svakako inspiracija, ali ne mogu se uspoređivati s njim, on je i za današnje doba najveći avanturista, ai bicikli su moderniji. Idem svojim putem, lagano okrećući pedale, kroz život.

Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar