Sredinom studenoga u Beogradu su održana dva festivala vina: 10. Beogradski sajam vina, koji se tradicionalno održava u hotelu Hyatt, i Belgrade wine and dine, regionalni festival vina i hrane koji se održavao u Mikser Houseu na Savamali.

U Beogradu tih dana vidio sam i posjetio još neke značajne predstave i manifestacije. U Konaku kneginje Ljubice Obrenović, u autentičnom okružju, pogledao sam monodramu kustosice Nataše Popovske ‘Na kafi kod kneginje Ljubice’. A u neizbježnom Ateljeu 212 uspio sam vidjeti predstavu ‘Pazarni dan’ Aleksandra Popovića, još jednu u nizu uspješnica tog kultnog beogradskog kazališta.

S ugostiteljskim dijelom Greeneta, upoznala me Mina Krsmanović, koja je bila među začetnicima ovog, danas, vrlo uspješnog lanca bistroa koji funkcioniraju kao svojevrsne doručkovaonice ali su otvorene cijeloga dana. Doručak; ham and eggs, slastica plus mala bočica francuskoga vina je iskustvo za pamćenje. U društvu triju dama: Vesne Nađ i Jelene Stanković iz TOB-a (Turistička organizacija Beograda) te voditeljice Greeneta, Mine Krsmanović, proveo sam ugodno prijepodne u lokalu koji je sastavni dio znamenite Beograđanke.

Ni gastronomski dio nisam zanemario. Podsjetio sam se na gurmanske učinke Znaka pitanja i Kalenića, posjetio nekoliko muzeja i uobičajenu izložbu u Knez Mihajlovoj. Bio sam po prvi puta u sarajevskoj ćevabdžinici u Dušanovoj, po deseti puta, vjerojatno, kupovao na Bajlonijevoj pijaci i prvi puta bio u jedinoj beogradskoj džamiji.

Vratimo se natrag festivalima vina. 10. Beogradski sajam vina u Hyattu okupio je stotinu vinarija s više od 500 vina iz 15 europskih zemalja, a u elitnom Hyattu bilo je više od 5.000 posjetitelja. Radionice su bile pune a meni su osobno bila otkrića vina Kiša iz Sremskih Karlovaca i Jeremića u jednoj te Vukoje iz Trebinja u drugoj radionici. Treću radionicu i vina Radovanovića (poseban naglasak je bio na cabernet francu), mogu već uobičajeno istaknuti kao izuzetno dobra. Vinarija Slavoljuba Jeremića, smještena u Smederevu, nastoji sačuvati vrijednosti smederevke ali u kupaži Duet, odičnom cabernet sauvignonu i pristojnom sauvignonu sonati. Osim radionica, organizatori su se potrudili za brojna događanja i promocije, njih četrdesetak.

Raspoloženje je dizala glazba u glavnoj izložbenoj dvorani a i pokrajnoj koja je bila puna hrane i odabranih butelja uz izvrsnu pjevačicu i band. Prema riječima organizatora, ove godine bilo je manje vinara, ali nivo nije snižen. Želim im bar istu razinu kvalitete i dogodine.

Ako je Beogradski sajam održan u glamuroznoj atmosferi Hyatta, onda je Mikser na Savamali antipod koji potvrđuje pravilo – malo novca i puno dobre volje. Mikser tijekom cijeloga mjeseca organizira događanja u svojim prostorijama. Vrijedni organizatori, uz pomoć kolega iz Zagreba, Seekersa iz Vine jama i Istre, uspjeli su organizirati Belgrade wine and dine. Okupilo se pedesetak izlagača iz zemlje i regije; vinarija i renomiranih restorana koji su se predstavili publici kroz predavanja, prezentacije radionice i degustacije. Ovaj koncept spoja hrane, pića i glazbe ima namjeru pretvoriti Savamalu u hedonističko carstvo okusa, ukusa i mirisa.

Iz Hrvatske su se predstavili istarski vinari Degrassi i Roxanich (da spomenem samo neke), ali i Tomislav Gretić, Zagrepčanin s bogatim internacionalnim iskustvom koji je trenutačno glavni kuhar hotela Montemulini u Rovinju. U kuharskom nadmetanju nastupili su Vladan Milentijević (Zaplet i Dijagonala), Aleksandar Škipić i Zoran Lapadatović iz Lavine, koji su kuhali i uživo govorili o ‘istinama i zabludama u talijanskoj kuhinji’.

Bilo je tu i spoja tajlandske i srpske kuhinje, Pržionica BG otkrila je tajne pripremanja i uživanja u kavi na potpuno drugačiji način. Raša Vlačić iz restorana Kumbura, govorio o pripremanju dry age mesa i drugim neobičnim specijalitetima. O publici i relacijama ta dva festivala sigurno govore i cijene ulaznica: za Hyatt 1500 dinara (100 kuna), a za Mikser 500 dinara (33 kune).  Pitanje je tko je profitirao? Jesu li ispunili zadaću i treba li ih posjetiti? Da. A Beograd? Svakako!

I kao posljednje, ali ne i zadnje u redoslijedu važnosti, zahvala susretljivim ljudima u TOB-u, a posebno Jeleni Stanković, koja je velikim dijelom oblikovala moj program u Beogradu.

Vjekoslav Madunić