U Nakladi Ljevak objavljena je nagrađivana biografija jednog od najvećih umjetnika postimpresionizma.
Koliko o Paulu Gauguinu doista znamo, a koliko smo preuzeli iz legende koja ga prati više od stotinu godina? Naklada Ljevak predstavlja knjigu ‘Divljak – život Paula Gauguina’ anglo-norveške biografkinje i povjesničarke umjetnosti Sue Prideaux, prvu cjelovitu biografiju slavnog postimpresionista u posljednjih 30 godina.
Knjiga je osvojila nagrade Pol Roger Duff Cooper, American Library in Paris i Franco-British Society, ušla je u uži izbor prestižne nagrade Baillie Gifford za publicistiku i u širi izbor nagrade Women’s Prize for Non-Fiction. The New York Times uvrstio ju je među 10 najboljih knjiga 2025. godine, a među knjige godine svrstali su je i The Times, Daily Telegraph, Spectator, Economist, New Statesman i TLS.
Autorica, dobitnica nagrada James Tait Black, Duff Cooper i Hawthornden za biografije Edvarda Muncha, Augusta Strindberga i Friedricha Nietzschea, ovoga puta u prvi plan stavlja umjetnika čiji je ugled desetljećima pratila slika bezobzirnog libertina i tu sliku temeljito preispituje. Pritom se oslanja na nove izvore: Gauguinove zube pronađene 2000. godine u bunaru kraj kuće u kojoj je živio na Markižanskom otočju, a u kojima nisu otkriveni tragovi žive ni arsena, tada uobičajenih sredstava za liječenje sifilisa, zatim na izvorni rukopis njegova djela ‘Avant et après’ (Prije i poslije), koji se 2020. pojavio nakon gotovo stoljeća izgubljenosti te na dosad neprevedene memoare umjetnikova sina. Knjigu ‘Divljak – život Paula Gauguina’ na hrvatski je preveo Vedran Pavlić.
Gauguinov život i sam ima obrise romana. Rano djetinjstvo proveo je u Limi, u imućnom okruženju majčine obitelji, a kada se kao sedmogodišnjak vratio u Francusku, u školi se nikako nije uklapao – stisnutih šaka vršnjacima je poručivao da je divljak iz Perua. Upravo je taj nadimak, koji je sam sebi nadjenuo, Sue Prideaux odabrala za naslov knjige. U mladosti je plovio u trgovačkoj i ratnoj mornarici te sudjelovao u Francusko-pruskom ratu, a kao pariški burzovni posrednik stekao je imetak koji će ubrzo izgubiti. Izlagao je s impresionistima, radio kao fizički radnik na gradilištu Panamskog kanala i u Arlesu dijelio kuću s Vincentom van Goghom, koji je svoje slavne ‘Suncokrete’ naslikao kako bi njima ukrasio sobu u kojoj će boraviti njegov gost. Dva mjeseca prije nego što je navršio 43 godine, otplovio je na Tahiti, obećavši supruzi i petero djece da će se vratiti kao bogat čovjek, ali preostalih 12 godina života proveo je uglavnom u Francuskoj Polineziji, u nemirnoj potrazi za rajem koji je slikao.
Prideaux osvjetljava i manje poznatu stranu tog razdoblja: Gauguin je razotkrivao korupciju kolonijalne uprave i tražio niže poreze za autohtono stanovništvo, a na otoku Hiva Oa zastupao je Polinežane pred sudom. Unuk Flore Tristan, borkinje za ženska prava koju je cijenio i Karl Marx, poticao je žene iz svoje okoline, uključujući i suprugu Mette, da ispunjenje traže u neovisnosti. Vjerovao je u sintezu kultura i rasa, kako u umjetnosti tako i u životu, pa njegova ‘Ia orana Maria’ (Zdravo, Marijo) iz 1891. godine portretira tahićansku Djevicu Mariju smeđe boje kože kako na ramenu nosi tahićansko dijete Krista. Zbog takvog prikaza slika je više od pola stoljeća bila proglašavana bogohulnom, a tek 1951. godine papinska enciklika dopustila je prikazivanje domorodačkih naroda kao biblijskih likova. Posljednje godine života mučila ga je neprestana bol u nozi ozlijeđenoj u tučnjavi, slabljenje vida i ovisnost o morfiju. U takvim trenucima sve je češće mislio na tjedne provedene s van Goghom – čak je tražio da mu iz Francuske pošalju sjeme suncokreta za vrt.
‘Divljak’ nije ni optužnica ni apologija. Sue Prideaux promatra Gauguinov život u okvirima njegova vremena i odbija mu suditi, ali ne prešućuje ni ono što ga opterećuje – napuštanje obitelji ili činjenicu da kćer Aline, za kojom je duboko tugovao kada je umrla, godinama gotovo da i nije viđao.
Za razliku od prethodnih biografa, Sue Prideaux umjela je pročitati obiteljske zapise na danskom i norveškom jeziku koje su joj ustupili umjetnikovi potomci, a Gauguinovim se tragom zaputila i u Polineziju. To joj je svakako donijelo prednost, ali na kraju i pomno dokumentiranu, izrazito čitljivu i empatičnu studiju Paula Gauguina – ne samo kao slikara, kipara, rezbara i keramičara, nego i kao čovjeka koji je cijeli život tragao za onim što mu je uvijek izmicalo.
Kritika je to prepoznala: Jennifer Szalai u The New York Timesu opisala je autoricu kao savjesnu, razboritu i suosjećajnu biografkinju koja ipak ne postaje popustljiva. The Times knjigu je nazvao herojskom rehabilitacijom, a autoricu jednom od najboljih biografa današnjice, dok je Stephen Smith u Literary Reviewu ustvrdio da bi ovo mogla biti konačna Gauguinova biografija naše generacije. ‘Divljak’ je knjiga za sve koji žele upoznati Gauguina iza mita i legende, kao i za ljubitelje biografija umjetnika i povijesti moderne umjetnosti.
N. L. / Foto: Ljevak




