U suradnji Naklade Ljevak i Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu održano je predstavljanje knjige ‘Sve traži spas’ cijenjenog talijanskog pisca Danielea Mencarellija.
On će tijekom posjeta Hrvatskoj gostovati i na Mediteranskom festivalu knjige u četvrtak, 24. rujna, u Splitu. Roman ‘Sve traži spas’, u izdanju Naklade Ljevak i prijevodu Ite Kovač, predstavljen je u Talijanskom institutu za kulturu. U kratkom obraćanju, ravnatelj Gian Luca Borghese je istaknuo da je knjiga izvorno objavljena u uglednoj nakladničkoj kući Mondadori te da je osvojila prestižnu nagradu Strega Giovani 2020. godine.
Nadahnut autobiografskom pričom autora i ispisan zadivljujućom emocionalnom snagom, roman prati Danieleovih sedam dana na psihijatrijskom odjelu dok se zbližava s pacijentima iz sobe, upoznaje svakodnevicu izmještenu iz vanjskog svijeta i uz neočekivane trenutke humora pokušava pronaći izlaz iz tame. Nakon velikog uspjeha u Italiji, ‘Sve traži spas’ postao je svjetski bestseler te je adaptiran u popularnu Netflixovu seriju. 
Razgovor s autorom vodila je novinarka Karmela Devčić, koja je utvrdila da ‘Daniele Mencarelli piše o tome što nas čini ljudima i što nam nedostaje da bismo bili ljudi’ dok je autor uzvratio kako je ‘suvremeni čovjek danas zaboravio svoju prirodu’ te da moramo osvijestiti vlastitu ranjivost i ‘ponovno znati izgraditi odnos prema sebi’.
Karmela Devčić podsjetila je da je knjiga ‘Sve traži spas’ objavljena u sklopu programa ‘Čitanje u fokusu’ Naklade Ljevak, pokrenutog 2011. godine i namijenjenog poticanju čitanja za srednjoškolce. Autor je istaknuo kako se mlađe generacije prepoznaju u priči te da su, prilikom zajedničkih susreta, pokazali izniman interes za razgovor o velikim pitanjima egzistencije. Govorio je i o poznatim zakonima Franca Basaglie, koji su rezultirali zatvaranjem psihijatrijskih bolnica u Italiji i uvođenjem mjere obveznog liječenja pojedinca u slučaju psihotične epizode – mjere koja je određena i glavnom protagonistu romana Danieleu.
Osvrćući se na odnose likova u romanu, Mencarelli je ukazao na zamjenu uloga osoblja i pacijenata, budući da Daniele pažnju i suosjećanje koju je očekivao od liječnika na kraju prima od cimera iz sobe. ‘Najveća lekcija koju je Daniele dobio od drugih pacijenata’, nastavio je ‘bilo je poštovanje prema njegovoj boli.’
Devčić je podsjetila na nekoliko primjera koji svjedoče o tome kako se današnje društvo ponovno uči nositi s emocijama: Ujedinjeno Kraljevstvo imenovalo je ministra za usamljenost, u Danskoj djeca pohađaju satove empatije… Na pitanje o mogućnosti boljeg i sućutnijeg svijeta, Mencarelli je ocijenio da svijet odraslih, a ne mladih, treba revoluciju, u kojoj će geste ljubavi nadvladati sukobe i nasilje.
Autor se na kraju osvrnuo i na brojne susrete sa stručnjacima iz područja psihijatrije i psihologije tijekom godina, zaključivši da institucije mogu pomoći tek djelomično jer najčešće liječe simptom, dok čovjeka određuju i njegovo životno iskustvo, odnosi i okolnosti u kojima živi. Razgovor je na hrvatski jezik simultano prevodila Maja Šimleša.
N. L. / Foto: Ljevak
