Bookmark: Jean-Marie Gustave Le Clézio – Afrikanac

U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovu priliku odabrao je knjigu ‘Afrikanac’, čiji je autor Jean-Marie Gustave Le Clézio (Disput, 2009.).

Damir Vujnovac 2‘Afrika je bila moćna.’

Afrika je i dalje moćna, čitali je mi iz pera ovog nobelovca, gledali je na filmovima ili putovali njome. Zamislite osmogodišnjeg dječaka koji nakon drugog svjetskog rata provedenog u francuskoj Nici dolazi u Nigeriju, k ocu – liječniku kojeg zbog rata nije imao priliku ranije upoznati. Zamislite novi kontinent viđen dječjim očima i upamćen dječjim duhom i zaplovite ovom autobiografskom pripovijesti ekvatorijalnom Afrikom, njenim selima, rijekama, šumama.

Obiteljska borba za zajedništvo u teškim ratnim vremenima isprepletena je s autorovim problemom prihvaćanja samoga sebe u danima djetinjstva. Šok koji u djetetu izaziva zamjena života u urbanoj sredini s afričkim prostranstvima uspješno je artikuliran u nešto što nismo čitali u knjigama o kolonijalnoj Africi. Afrika dječjeg sjećanja topla je i obojena, a dojmovi o prostoru dječje su preuveličani i usredotočeni na detalje koje odrasli slabo zamjećuju.

Afrikanac - Jean-Marie Gustave Le ClézioAutor se nije koncentrirao na probleme, već na sretne uspomene. Dvojica bijelih dječaka (on i brat) nisu imala poteškoća u odrastanju zajedno s domaćom djecom, u očevom zahtjevnom i stresnom poslu problemi također nisu naglašeni. Naglašene su emocije. Od očeve samoće bez obitelji do čitave palete dječjih emocija u kojoj se preklapaju tjeskoba ratnog odrastanja i sloboda dječačkih igara na afričkom selu.

Mnogo je informacija o mjestima i plemenima, no čini mi se da su one ostale nekako ‘suhe’, malo je u njima mesa u koje se može zagristi. Opisi bi mogli biti i bolje začinjeni, no nekoliko je snažnih slika ipak dovoljno da bismo osjetili moć tog trećeg svijeta koji pulsira iz Le Cléziovih izabranih rečenica. Šteta je, također, što nema više očevih fotografija koje u tekstu opisuje. Ove u knjizi su im slične, ali ni blizu snažne kao one opisane.

Svejedno, čitajući sam znao zažmiriti i otputovati u afrička prostranstva, ulaziti u kuće, trčati do mravinjaka, ploviti rijekama…

Što bi bilo da je autorov otac ostao raditi u Engleskoj umjesto što je otišao u Afriku? Što bi bilo da nije bilo rata? Onda možda ne bi bilo ovog pozdrava roditeljima, odrastanju i krajevima toliko dalekim, drugačijim i zagonetnim.

‘Uspomene varaju, zacijelo. Taj život potpune slobode zacijelo sam više sanjao nego što sam ga proživio.’

Tagged: , , , , , , ,