U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovu prigodu odabrao je knjigu Jerka Bakotina ‘Bratstva i ubojstva, gajđin’ (Algoritam, 2015.).

‘Prijatelju, ovdje nema milosti za slabe.’

Teškim slikama, kojima proizvodi strah i neizvjesnost, Jerko Bakotin započinje ovu neobičnu knjigu, heterogenu temama i autorskim pristupom, a homogenu stavom i osobnošću. Od izbjegličkih kampova Zapadne Sahare, preko Bliskog istoka i Mongolije do Japana i Kosova, on jasno, glasno i britko izražava svoje mišljenje i izabire stranu bez oklijevanja.

Novinarsko-putnički dnevnik s događajima, doživljajima i razmišljanjima umiješanim u čitljivu i zanimljivu zbirku bilo bi pogrešno strpati samo u putopisni žanr. To su tekstovi koji obiluju političko-dokumentarnim stilom kakav ne gaje klasični putopisci. Njegov novinarski pedigre tu dolazi do izražaja. Geografska heterogenost ne stvara problem, no japanski dio priče stilski odskače od svega ostalog. Ta priča o Japanu uistinu je gaijin u ovoj knjizi. I temom je i stilom zalutala među ove korice, kao i u naslov.

Strahote življenja u nekim od najopasnijih svjetskih područja spojene su s obiteljskim trenucima svojstvenim bilo kojem dugom dijelu svijeta. Pronađen je i znak jednakosti svojstven razvijenim kao i još uvijek kaotično organiziranim društvima: svuda postoje oni jednakiji od ostalih. Kratkim je rečenicama naglašena opasnost i hladnoća, a isprekidan tijek misli dodaje uteg na vagu turobne atmosfere okrutnog življenja.

Od mongolskih sličica lako bi se mogle napraviti priče, od svake po jedna, dok ih ovdje po nekoliko stoji u svakoj rečenici. Mnoštvo naoko nepovezanih detalja stvara dojmljivu sliku doživljaja trećeg svijeta. U kosovskom je slučaju slično. Šteta što toj temi nije posvećena posebna knjiga, vjerujem da joj zanimljivog materijala ne bi nedostajalo.

Jerko Bakotin je putnik koji uviđa koliko je mali dok putuje velikim svijetom. Tom istom svijetu on dozvoljava da ga fascinira, ali ne i da ga obuzme. U stapanju sa situacijom i okruženjem, on ipak zadržava svoj identitet.

Uz pokoju primjedbu na lekturu koja je mogla biti pažljivije urađena i sitnu zamjerku na guranje Japana u knjigu, što je mogla i bez njega, ovo zanimljivo djelo svakako zaslužuje pažnju i vraćanje čitanju njegovih snažnih i dojmljivih tekstova. Autor je svakako uspio u svojoj namjeri koju citiram za kraj:
‘Nadam se da ću zavesti barem pokojeg čitatelja, a da razočarani neće imati milosti. Ja vam je ne bih dao.’