Piše: Božidar Proročić, književnik i publicist
U ove uskrsne korona dane, ugodno nas je iznenadio mail koji je poslao crnogorski književnik i publicist Božidar Proročić, a u kojem je pisalo: ‘Ako bi ste bili ljubazni da ovaj moj esej objavite u duhu lijepe crnogorsko-hrvatske suradnje. Na slici je moja malenkost, a šaljem vam esej o istaknutom crnogorskom piscu Mirašu Martinoviću. Hvala!’ To i činimo!
Antički put književnosti Miraša Martinovića ‘od Bogova ka ljudima’
Miraš Martinović jedan je od najznačajnijih crnogorskih pisaca. U literaturu ulazi knjigom ‘Mit o Trešnji’ (prvijenac nagrađen književnim priznanjem Lazar Vučković). Na regionalnim i širim prostorima prepoznatljiv je po antičkim temama i zaboravljenim pejzažima Crne Gore, koje je oživio u romanesknoj prozi: ‘Putevi Prevlise’, ‘Otvaranje Agruvijuma’, ‘Teuta’, ‘Snovi u Doklei’ i ‘Antički gradovi/snovi i sudbine’. Objavio i romane: ‘Jeretik’, ‘Vavilonski mudraci’, ‘Poslednji Eshilov dan’, ‘Harfistkinja iz Ura’, roman o Njegošu ‘Drugoga sunca luče’ i knjigu priča ‘Povratak u Aleksandriju’. Bogatu stvaralačku riznicu Martinović upotpunjuje pjesničkim knjigama: ‘Nevidljivi ljetopis’, ‘Govor kraljeva’, ‘Govor zemlje’, ‘Sašaptavanje s memorijom’, ‘Luk i lira’, ‘Glasovi iz kamena’, ‘Dan koji nije prošao’, ‘Krug začaranog vremena’ (izbor iz poezije) i ‘Sveska od maslinina lišća’. Knjiga ‘Glasovi’ predstavlja sintezu njegova stvaralaštva, kao i ‘Pjesme nepokorne, izbor iz poezije Radovana Zogovića (CANU, 2018.). Djela su mu prevođena na nekoliko jezika. Dobitnik je Regionalne književne nagrade Teuta za ukupno djelo i Oktobarske nagrade Herceg Novog, grada u kome živi. Član je Crnogorskog PEN-a i Matice crnogorske.
Miraš Martinović pripada onim rijetkim crnogorskim autorima čije književno stvaralaštvo ima tako izuzetno jaku umjetničku dimenziju i osobni pečat, što je izraženo u svim njegovim djelima, a posebno lijepu estetiku, lirsku i proznu riječ možemo doživjeti čitajući ‘Glasove iz Doklee’ i u ‘Glasovima.’ Traganje Miraša Martinovića i mitski ‘Glasovi’ i ‘Glasovi Doklee’ prate puteve helenske kulture ti ‘Glasovi’ ga mitski vode kroz daleke vjekove prošlosti u njima se prepliće intimni životi junaka koji kroz svoj kozmopolitizam i individualizam vode samog pisca da glasovima ispriča neispričane priče i sudbine drevnih titana. Martinović kroz sve važne filozofske pravce poezije i proze postavlja temelje velikih promjena vješto poput Božjeg kipara koji svojom rukom ispisuje prozu i poeziju koja je praćena ‘Glasovima’ tradicijom drevnih religije i mitologije koja se prožima različitim mističnim kultovima. ‘Glasovi’ ispisani na pergamentu prošlih vjekova nastali i davno nestali s polica Aleksandrijske biblioteke.
U priči ‘Iluminacije’ kaže: ‘Ukrao sam plamen izazvao Bogove. Teglim ga kao Sizif ista sudbina. ‘ … ‘ Ne posjedujem ništa osim dalekih zvijezda čija me svjetlost razara i obnavlja… ‘ ‘Glasovima’ svoje putovanje započinju: Sapfo, Omar Hajam, Mudrac iz Efesa, Orfej, Homer, Misionari, Taida, Filip, Mojsije, Menelaj, Troja. Svi ‘Glasovi’ ostaju zarobljeni u Minotaurovu labirintu vremena, beskonačno kruže, tajanstvenim prostranstvima metafizičkog univerzuma. I u priči ‘ Svjetlost i sudbina’ pronalaze svoj tajanstveni put koji Martinović uspijeva sam da demistificira. Poput vjernih vojnika koji su pratili Aleksandra Makedonskog na njegovim osvajanjima.
Tako i ‘Glasovi’ prate Miraša Martinovića posebno je dominantna ravnoteža između preciznog izraza i još preciznije emocije. Prozni i (pjesnički) izraz samog Martinovića i metrički sastav sasvim su samosvojni i usamljeni u poeziji i prozi ne samo Crnogorske već dobrim dijelom i europske književnosti što zaista ovog autora izdvaja u odnosu na mnoge druge i čini ga izvanvremenskim stvaraocem.
‘Glasovi Doklee’ prati izuzetan izbor poezije: Agava, Usnuli gradovi, Doklea, Hipnos, Susret Homera i Odiseje, Argonauti. U poeziji dominira cijela jedna duhovna povijest Doklee. Pa uz postojeće ‘ Glasove’ i ‘Glasove iz Doklee’ Miraš Martinović predstavlja Proteja (grč. Πρωτεύς, Prôteús) jer njegovo stvaralaštvo ima mnogo oblika baš kao što drevni Bog mora ima mnogo oblika. ‘Glasovi iz Doklee.’ U poeziji Martinovića je karakteristične su brojne književne forme, nadahnuće tematikom Grčke, Dokle, Prevalise bogat jezički izraz. Taj istančani instrument svoje poezije autor je gradio iz povijesnih epoha same Dokle (Duklje) od strane antičkog, preko bizantijskog, do modernog pristupa. Autorova poezija predstavlja vještu sintezu lirskog jezika razvijanog onoliko koliko je staro i samo postojanje ljudske civilizacije.
U suvremenoj crnogorskoj poeziji Miraša Martinović je teško ‘pratiti’ jer povući paralelu između njega i suvremenih stvaraoca je veoma lako. Mnogi traže inspiraciju u antičkim predanjima i simbolistima, malo joj je tko dorastao osim Martinovića.
Martinović ostaje i vjeran i dosljedan svom književnom stilu. U svojoj pjesmi ‘Dan u Doklei’ autor piše:
Sve sam gledao, svemu se divio.
Radost i žalost su se javljali u isto vrijeme.
U jednom trenutku sagnuo sam se na zemlju,
poljubio je i čuo, srce Prevalise kuca u meni.
Njeno srce!
Poezija Miraša Martinovića spoj helenske tradicije, i europskog duha koji ga prati na stazama Prevalise, Dokle, poganske i antičke mistike i kršćanske provenijencije, ispunjena je dinamičnim humanizmom u vjeri čovjeka u svoje nasljeđe. Misterija kojom autor opisuje ‘Susret Homera i Odiseja’ predstavlja jedan od najljepših umjetničkih dostignuća autorove poezije. Koji zahtijeva duboku poetsku analizu u svim segmentima da bi razumjeli drevne putokaze helenizma. Danas mi u poeziji autora otkrivamo jedan poseban poetski svijet, oslobođen od romantičarskog pretjerivanja. Poezija Martinovića je pjesnički portret njegovih misli oslobođen ‘crnogorskog narcizma’ iako će se na momentu čitaocima učiniti da je pjesnički izraz složen, težak, i nepristupačan treba razumjeti bogato duhovno i povijesno nasljeđe prošlosti Doklea da bi svojim intelektualizmom mogli da je jasno razumijemo. Apsolutna ljepota poezije koju je autor predstavio, pokazuje njegovu sintezu tradicija, spoj mudrosti i povijesnih epoha kojima on neprikosnoveno vlada. Siguran sam da ‘Glasovi Doklee’ predstavljaju svojevrsnu lirsku ispovijest. Martinović je uspio sintetizirati kršćanstvo, poganske i drevne mitove i da uvijek aktualnu helensku kulturu uključi u bogatu kulturnu baštinu suvremene Crne Gore.
Svi ‘Glasovi’ koji prate Miraša Martinovića duboko u njegovoj svijesti, povezivanjem duhovnim i povijesnim fragmentima predstavljaju jedan izuzetan spoj savršenosti pretočene u poeziju i prozu čija je ‘proročka ‘ vizija pjesnika ispunjena najvećim dometima suvremene ne samo crnogorske već i europske poezije. Autorova poezija predstavlja nepogrešivu misiju tvorca, i virtuoza, čudesna magija izazov samoga postojanja, uzvišena zagonetka, ‘Božji šapat glasova.’ Ako se za jednog pjesnika može reći da je dotaknuo zlatne staze poezije i proze na mitskom putu ‘Od Bogova ka ljudima’ onda je to siguran sam Miraš Martinović….
Božidar Proročić rođen je 3. siječnja 1979. na Cetinju, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Prometni je fakultet, dva smjera, završio kao student generacije. S 18 godina bio je najmlađi kolumnist u Crnoj Gori tjednika Onogošt te urednik kulturne rubrike s 19 godina. U tome razdoblju objavio je više od 150 autorskih tekstova iz područja povijesti, kulture, religije, filozofije i književnosti. Kolumnist je Vijesti, surađuje s portalima za kulturu: Avlija iz Rožaja, Montenegrina.net, Bošnjaci.net, Odzivi, Kult i Kulturišta i Gledišta te brojnim drugim publikacijama i časopisima za kulturu i društveno-politička pitanja. Posebni je savjetnik u Kulturno-ekonomskom centru Azerbajdžana u Podgorici za promociju kulture Azerbejdžana u Crnoj Gori. Aktivno igra šah i ima zvanje majstorskog kandidata. Govori engleski, talijanski, ukrajinski i ruski jezik. Prevodi s ukrajinskoga. U pripremi mu je posebno izdanje ‘Poznate ličnosti Azerbejdžana na crnogorskom jeziku’, višetomne studije o književnicima Ukrajine kao i izbor iz antologije grčkoga pjesništva. Aktivno promiče ukrajinsku kulturu i piše o njoj. Također promiče ukrajinsku književnosti u brojnim časopisima i publikacijama kao i na portalima u Crnoj Gori. Objavio je zbirku poezije ‘Jesen pjesnika’. U pripremi mu je zbirka poezije ‘Ukrajini sa ljubavlju’ i zbirka kratkih priča ‘Konjanik tame’. Član je savjeta biblioteke Njegoš sa Cetinja za međunarodnu kulturnu suradnju i razmjenu. Za svoju je poeziju nagrađivan. Aktivno radi na povezivanju sjevera Crne Gore s ‘Prijestonicom Cetinje’. Promotor je brojnih kulturnih i šahovskih manifestacija za sjever Crne Gore i Cetinje… Nagrađen je od Kulturno-ekonomskoga centra Azerbajdžana priznanjem za kulturnu suradnju i povezivanje Azerbajdžana i Crne Gore. S ukrajinskog je jezika preveo zbirku pjesama Olene Telige. Ima iznimnu suradnju na području kulture s veleposlanstvima Hrvatske, Ukrajine, Azerbajdžana, Austrije, Portugala… S dr. Željkom Lovrenčić koautor je panorama suvremenog hrvatskog pjesništva ‘Razlog za pjesmu’ u kojoj je zastupljeno 40 živih hrvatskih pjesnika i pjesnikinja.
