Darujemo knjigu: Emmanuelle Pagano – Adolescenti trogloditi

U suradnji s izdavačkom kućom Meandarmedia, darujemo 1 primjerak knjige Emmanuelle Pagano – ‘Adolescenti trogloditi’.Emmanuelle Pagano-Adolescenti trogloditiKratko napišite u mailu zašto želite osvojiti ovu nagradu

U subjektu navedite: FDAR1
a u tekstu: vaše ime i adresa         vaš razlog

Šaljite na mail: [email protected]

Posjetite facebook stranicu Fama i kliknite ‘sviđa mi se’!

Vaše mailove šaljite do 2. listopada
Imena dobitnika s najoriginalnijim odgovorima bit će objavljena 3. listopada
Za dodatne upute i obavijesti obratite se na: [email protected]

Ima neke posebne svjetlosti, nečeg nježnog u prozi Emmanuelle Pagano i premda u načinu na koje sklapa pojedine prizore ponekad osjećamo spisateljsku ruku, njezin nas glas uvijek uvuče u svijet koji gradi. Bilo da je riječ o stvarima, krajolicima, životinjama, ljudskim bićima ili pak o dnevnoj svjetlosti, pogled kojim ih promatra jednako je pozoran i velikodušan.
Thierry Guichard, Le Matricule des Anges, veljača 2007.

Već na prvim stranicama, kao da smo u nekom romanu ceste na francuski način. Školski kombi putuje kroz klance pokrajine Ardèche, ujutro i uvečer, po snijegu i po vjetru, među kanjonima i vukovima. Prepuštamo se vožnji, promatramo krajolik, upoznajemo klince, usnule mališane i njihove strahove. A onda uslijedi prevrat – svako malo provalije pune opasnosti i izazova, umjetna jezera i skrovite doline – i počnemo se pitati: tko je za volanom? Tko priča priču? Koju priču? Autorica nas zbunjuje, manipulira slaganjima muškog i ženskog roda ne bi li što vjernije dočarala užas pred nemogućnošću da se bude ono što nam je suđeno: muškarac ili žena.
Martine Laval, Télérama, siječanj 2007.

Treba dara da bi se bilo bratom i sestrom, da bi se uspjelo u bratskim odnosima, baš kao i u životu. Treba dara da bi se voljelo, malo ili mnogo, u zajedništvu ili u neslozi, smijući se kao ludi ili se žestoko mlateći, usprkos vlastitoj prirodi i krvnim vezama. Nije to nimalo jednostavno, pogotovo kad je jedno od njih obilježeno, tko će ga znati kojim biljegom sudbine, i traga za svojim identitetom, svojim mjestom u svijetu… U romanu ‘Adolescenti trogloditi’, Emmanuelle Pagano se zavlači u obiteljske meandre i sentimentalne vihore ogoljavajući vječno rivalstvo između apsolutne ljubavi i nerazumijevanja.
Martine Laval, Télérama, siječanj 2007.

Roman ‘Adolescenti trogloditi’ smješten je u dekor od pahulja. Priroda je ta koja odlučuje. Vatirane riječi Emmanuelle Pagano bude u čitatelju nespokoj. Ovo je proza koja izaziva zimicu. Drhtavicu. Proza je to koja nas potresa ponajprije zbog vještine kojom autorica vlada jezikom: oštrim poput klime i neumoljivim, a istovremeno istančano poetičnim.
Adrienne Nizet, Le Soir, kolovoz 2007.

Emmanuelle Pagano rođena je 1969. u Rodezu (Aveyron, Francuska). Do rujna 2012. radi kao profesor likovne umjetnosti, nakon čega napušta školu i potpuno se posvećuje pisanju. Studirala je umjetnost, smjer film i audiovizualne umjetnosti. Nekoliko stručnih radova posvetila je temi tijela u Pasolinijevim filmovima. Djela su joj prevođena na talijanski, njemački, mađarski, bugarski, češki i španjolski. Za roman ‘Les Adolescents Trodlodytes’ dobila je Europsku nagradu za književnost 2009. Živi u Francuskoj, u pokrajini Ardèche, majka je troje djece. Objavila je zbirku proznih fragmenata ‘Nouons-nous’ (P.O.L., 2013), novelu ‘Un Renard à mains nues’ (P.O.L., 2012), romane ‘L’Absence d’oiseaux d’eau’ (P.O.L. 2010; Gallimard, 2011), ‘Les Mains gamines’ (P.O.L., 2008), ‘Les Adolescents Troglodytes’ (P.O.L., 2007), ‘Le Tiroir à cheveux’ (P.O.L., 2005), ‘Pas devant les gens’ (La Martinière, 2004) i priču ‘Pour être chez moi’ (Ėditions du Rouergue, 2002). Godinu dana boravila je u prestižnoj rezidenciji za pisce Villa Médicis u Rimu.

Tagged: , , , , , , , , , ,