U suradnji s izdavačkom kućom VBZ darujemo 2 čitatelja/ice knjigom Gabriela Garcíje Márqueza ‘Pukovniku nema tko da piše’.
Kratko napišite u mailu zašto želite osvojiti ovu nagradu
U subjektu navedite: FDAR1
a u tekstu: vaše ime i adresa broj telefona vaš razlog
Šaljite na mail: [email protected]
Posjetite našu facebook stranicu Fama i kliknite ‘sviđa mi se’!
Vaše mailove šaljite do 17. kolovoza
Imena dobitnika s najoriginalnijim odgovorima bit će objavljena 18. kolovoza
Za dodatne upute i obavijesti obratite se na: [email protected]
* Sudjelovanjem u Nagradnom izazovu, prihvaćate da dijelite svoje osobne podatke. Vaši podaci prikupljaju se samo u tom cilju i neće se koristiti u druge svrhe. Zbog transparentnosti, na našoj stranici objavljujemo dobitnike Nagradnog izazova, ali samo ime i prezime te mjesto stanovanja, dok ostali podaci (adresa, mail, mobitel) neće biti dostupni javnosti.
Jedan od svojih najvažnijih romana ‘Pukovniku nema tko da piše’, Gabriel García Márquez napisao je sredinom 1950-ih za svoga boravka u Parizu, gdje je stigao kao novinski dopisnik, a zapravo sa skrivenom željom da studira filmsku umjetnost. No, ukidanje novina za koje je radio, gurnulo ga je u siromaštvo u vrijeme dok je u tri različite verzije redigirao ovaj kratki roman, koji je vrlo brzo nakon objavljivanja 1961. godine stekao kultni status unutar piščeva opusa.
Nakon romanesknog prvijenca ‘Lišće na vjetru’ (La hojarasca, 1955.), napisana u maniri faulknerovskog barokizma, ovaj drugi García Márquezov roman, njemu ujedno i najdraži, označava korak prema suzdržanosti, sažetosti izričaja, a piščev stil postaje čišći i transparentniji.
Priča je to o nepravdi i nasilju u kojoj, za razliku od većine Márquezovih djela, izostaju elementi magičnoga realizma: već punih 56 godina ‘od završetka posljednjeg građanskog rata’, jedan stari umirovljeni pukovnik svakoga petka odlazi u luku očekujući službeno pismo s odgovorom na njegov zahtjev da ostvari prava koja mu pripadaju za služenje domovini. Dok iščekuje odgovor vlasti, pukovnik svoje dane provodi uz astmatičnu suprugu i jednoga pijetla za borbena natjecanja, jedinu uspomenu što im je ostala od sina…
