Razaranje spomeničke baštine na našim je prostorima dio sramotne povijesti koja se u svakom ratu ili u slavi poslijeratne pobjede ponavlja kao vidljiva gesta mržnje i destrukcije tuđega. Osnovni je to naglasak s tribine ‘Destruktivna mržnja u uništavanju spomenika’, koja je u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust održana u Oris Kući Arhitekture u Zagrebu.
Profesor na Arhitektonskom fakultetu Zlatko Karač ustvrdio je kako se na ovim prostorima razaralo kako bi se uništio nacionalni identitet, ali i iz vjerskih ili ideoloških razloga. ‘U Domovinskome ratu uništavani su cijeli gradovi s namjerom zatiranja njihova hrvatskog identiteta, tako da je samo u Vukovaru ratna šteta iznosila 11 milijardi kuna. Ondje takvo razaranje nije planirano već je posljedica ad hoc geste mržnje iz osvete nakon što grad nije mogao biti osvojen’, kazao je Karač.
U cilju zatiranja vjerskog identiteta srednjovjekovne katoličke crkve rušene su ili pretvarane u džamije u valu turskih osvajanja početkom 16. stoljeća, a nakon povlačenja Turaka uništene su gotovo sve džamije na današnjem prostoru Hrvatske. Od njih 220 opstale su samo tri – u Đakovu, Klisu i Drnišu. Iz ideoloških razloga su, pak, s početkom holokausta uništene svih stotinjak hrvatskih sinagoga osim jedne u Rijeci koja je još uvijek u funkciji. Sinagoga u Zagrebu srušena je pod izlikom da se ne uklapa u prostorni plan, iako je zapravo njezinom izgradnjom omogućen nastanak zagrebačke Zelene potkove, naglasio je Karač. I danas traju rasprave treba li je obnoviti, a u tom kontekstu moderator tribine, arhitekt Antonio Grgić, založio se za stvaranje spomenika žrtvama zagrebačkog holokausta u vidu stilizirane sjene sinagoge u Praškoj ulici.
Uništavanje kulturne baštine je zla kob cijele Hrvatske, kojoj smo se suprotstavili obnovom, istaknuo je konzervator i povjesničar umjetnosti Miljenko Domijan. Tijekom savezničkih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, Zadar je razaran bez mržnje, dok je u Domovinskom ratu rušen hrvatski identitet grada, kazao je Domijan. Naglasio je kako je na području Zadra za vrijeme Domovinskog rata srušena 31 katolička bogomolja, među njima i vrlo vrijedne rane crkve u Kuli Atlagića i Jasenicama, a s druge strane uništene su dvije pravoslavne. Veći dio tih crkava danas je obnovljen. Domijan je, kaže, ponosan što su Zadrani čuvali pravoslavnu crkvu svetog Ilije u svom gradu kako ne bi bila minirana.
Zla kob zadesila je i veći dio nekadašnjih 6000 spomenika Narodnooslobodilačke borbe na području Hrvatske. Jedino u Istri je danas više takvih obilježja nego u vrijeme Jugoslavije, dok su u drugim dijelovima Hrvatske često minirana poput velikih spomenika u Kamenskoj i Košutama, rekla je Sanja Horvatinčić s Instituta za povijest umjetnosti. Mnogi su i uklonjeni s raznim obrazloženjima, poput onih u Osijeku koji su tobože odneseni na restauraciju i nikad nisu vraćeni. Spomenik iz središta Siska prebačen je u Brezovicu gdje je nestajao dio po dio da bi na kraju bio i ukraden zbog preprodaje sirovine. Takva je sudbina snašla i mnoge druge spomenike iz NOB-a, a rijetki se obnavljaju, i to samo na inicijativu lokalne zajednice, naglasila je Sanja Horvatinčić.
L. P. / Foto: Kristijan Smok
