Lumen izdavaštvo objavilo je roman ‘Djevojke sa slika’ Cathy Marie Buchanan, koji razotkriva stvarni život Degasovih plesačica.
Ovaj uzbudljivi roman smješten je u La Belle Époque, pariško zlatno doba ljepote i bonvivana, apsinta, razuzdanih zabava i ljubavnih avantura, umjetnika i njihovih modela. No, iza pozlaćenih kulisa pariške Opere krije se svijet siromaštva i gladi, zavisti, ljubomore i ambicija…

Pariz 1878. Nakon što im je umro otac, malodobne sestre Antoinette, Marie i Charlotte ostale su prepuštene same sebi jer je oskudna plaća njihove majke jedva dostajala za dnevnu dozu apsinta u kojem je utapala sve svoje neuspjehe i strahove. Znajući da najviše izgleda za bijeg iz siromaštva imaju u baletu, Antoinette, statistica u pariškoj Operi, odvede svoje mlađe sestre na audiciju. Obje su primljene u početničku grupu nazvanu petits rats. Taj su nadimak, mali štakori, dobile jer su svakodnevno gladne i prljave trčkarale hodnicima Opere sanjajući o strelovitoj baletnoj karijeri koja će ih od druge postave kvadrile dovesti do baletnih prvakinja i zvijezda kojima se klanja cijeli Pariz.
Na opće iznenađenje, Marie pokaže iznimnu nadarenost te počne zarađivati i pozirajući tajanstvenom slikaru Edgaru Degasu za njegovo remek djelo ‘Mala četrnaestogodišnja plesačica’, a Antoinette, odgojiteljica svojih sestara, dobije malu ulogu u uprizorenju Zoline ‘Jazbine’ i bezglavo se zaljubi u Émilea Abadieja. Na trenutak se učini da su tragični ponori života na donjim padinama Montmartrea za sestre van Goethem stvar prošlosti…

Roman pripada kategoriji visoke beletristike namijenjene iskusnim čitateljima. Radnja romana smještena je u drugu polovicu 19. stoljeća, u umjetnički pariški kvart i Balet pariške Opere. U umjetnosti cvijeta romantizam, razdoblje u kojemu je balet bio na vrhuncu popularnosti. Sudjelovati u stvaranju baletnih djela, u čemu su se okušali mnogi romantičarski umjetnici, ili pohoditi baletne predstave, bilo je u to doba stvar prestiža. Najveća imena romantičarskog baleta plešu u ovome romanu zajedno s našim junakinjama, sestrama van Goethem – Marie Taglioni, Eugénie Fiocre, Rosita Mauri i Marie Sanlaville.
Dakako, ova priča, baletna i ljubavna, ima svoj antipod: priču o suđenju trojici mladih zločinaca, utemeljenoj na teoriji Cesarea Lombrosa, talijanskoga psihijatra, antropologa i kriminologa te utemeljitelja antropološke teorije kaznenog prava, koji je proučavao je tjelesne osobine (osobito glave) osuđenih kriminalaca te je na temelju tih rezultata stvorio teoriju o rođenom zločincu.
Roman se može preporučiti svima starijima od 16 godina koje zanima prava umjetnička književnost. Komplicirane rečenične konstrukcije izvornika te ritam rečenice koji često prati ritam baletnih pokreta i figura, izvrsno je u hrvatski prenio Mate Maras. Baletni koraci i figure se ne prevode na hrvatski, ostale su na francuskome, no svaka je objašnjena u fusnotama.

J. M.