Pedeset godina u glazbi je dugo, a upravo takav dugovječni genij s tolikim glazbenim stažom, prepoznatljiv svim generacijama, legendarni Ennio Morricone, stiže u Arenu Zagreb, 11. travnja. Slavni dirigent posjetit će nas u sklopu turneje ‘My Life in Music’ (50 Years of Music – World Tour), a prestižni događaj zamišljen je kao spektakl s više od 200 glazbenika na sceni predvođenih maestrom. S njim će nasupiti i Zagrebačka filharmonija, pod vodstvom umjetničkog savjetnika maestra Dmitrija Kitajenka.
Ennio Morricone najznačajniji je kompozitor 20. stoljeća i najagilniji stvaratelj filmske glazbe, na našim prostorima možda i najpoznatiji po suradnji sa Sergijom Leoneom na špageti vesternima, što potvrđuje i IMDb, gdje navode kako su njih dvojica toliko puta radili skupa da je suradnja s Morriconeom postala Leoneov zaštitni znak.

Da se radi o najvećem skladatelju filmske glazbe današnjice, potvrđuje i to što je Morricone dobitnik Oscara za životno djelo (2007.), osvajač Grammyja, pet nagrada BAFTA te tri Zlatna globusa. Za Oscara je nominiran pet puta, što može zahvaliti glazbi koju je skladao za petstotinjak filmova, uključujući one najpoznatije, vesterne ‘Za dolar više’, ‘Dobar, loš, zao’ te novije naslove poput ‘Nedodirljivih’ ili suradnja s Martinom Scorseseom i Quentinom Tarantinom na ‘Kill Bill’ i ‘Odbjegli Django’.

Rođen je 10. studenog 1928. godine u Rimu, a kao tajnu svog uspjeha navodi to što ga se ne povezuje isključivo ni s jednim pravcem. ‘Volim se mijenjati, tako da nema opasnosti da ljudima dosadim. Uživam u svim vrstama filmova, pa tako iako se ne smatram ljubiteljem horora, volim djela Darija Argentoa i Johna Carpentera’, hvali maestro nesebično i druge filmske velikane. Osim rada na špageti vesternima, za što će njegovo ime zauvijek biti sinonim, Morricone je pridonio velikom nizu drugih filmskih žanrova, od komedije, drame, trilera, horora, romansa, pa do umjetničkih i eksploatacijskih filmova. To ga čini jednim od najraznovrsnijih i najsvestranijih umjetnika na svijetu.

Morricone je počeo studirati glazbu na Konzervatoriju Santa Cecilia u Rimu u dobi od 12 godina. Dok ga njegov tutori potiču da se koncentrira na komponiranje, mladi Ennio uzdržava se svirajući trubu u jazz bendovima, a kasnije, nakon diplome na konzervatoriju, radi na talijanskoj nacionalnoj radijskoj mreži. Nakon ovoga, puno je jasnije i zašto su njegov prepoznatljiv zvuk upravo truba te klasična gitara, koje obilato koristi u svojim skladbama. Nakon jazza i radija, filmovima se okreće u ranim 1960-ima, pa iako je surađivao i s drugim redateljima, međunarodnu pažnju počinje privlačiti suradnjom s Leoneom. Godine ga nisu nimalo usporile, što primjećuju i na iTunesu. Čak štoviše, 1980-te, 1990-te, 2000-te samo su nastavak njegova komercijalnog uspjeha i općeg priznanja. Radi i dalje s vrhunskim redateljima poput Pedra Almodovara, Briana De Palme, Romana Polanskog, Mikea Nicholsa, Olivera Stonea ili Barryja Levinsona.

Z. A.