Gastronauti su opet bili na putu. Ugostili su nas Grad Našice i TZ Osječko-baranjske županije. Putovanje slavonskom rutom započeli smo u PP Orahovici, njihovu podrumu i kleti u vinogradu na Jezercu.

PP Orahovica je od onih hrvatskih vinskim proizvođača koji ‘stoje na nogama’, a po riječima Igora Hruškara dugogodišnjeg PR djelatnika u vinarstvu, Orahovičani su ‘pronašli’ put do Kine izvozeći svoja vina. Vinska klet smještena među orahovičkim vinogradima Jezerac dočekala nas je s dvije vrste fiša, čobancem i klasičnom ponudom slavonske kuhinje: slanina, kulen, kobasice, ali i čipsom od šarana. Upravo to jednostavno, a iznimno ukusno jelo sve nas je razgalilo. Rezanci od šarana ispečeni u vreloj masti i ulju svima su ostali u najboljem sjećanju.

U Našicama pitoresknom gradiću na ‘pola’ Slavonije u dvorcu Pejačević, nakon otvorenja izložbe slika u salonu Izidora Kršnjavog autora Đanka, Županovića, Marojevića, Perkovića i Lukića, imali smo prilike probati soma u slanini uz nekoliko vina vinarija Bartolović i Buhač. Ali to je bio tek uvod u gala večeru u hotelu Park u restoranu Dvorci Slavonije pod nazivom ‘Grofovski meni Pejačević’.

Enogastro priča u gradu znamenite obitelji Pejačević, od kojih pamtimo bana i njegovu kćer, izuzetnu Doru, započela je hladetinom od svinjskoga jezika i povrća uz Graševinu 2012. PP Orahovica. Ne mislim nabrajati svih sedam slijedova, ali evo bar tri: savijutak od soma sa sarmicama od kelja uz zeleni Silvanac 2011. PP Orahovica, pečenje od divlje svinje uz Merlot iz Erduta te tortu iz bilježnice Marije Hafner uz Traminac kasna berba 2011. Erdutski vinogradi.

Drugi dan ove turneje ljubitelja dobre hrane i pića nastavljen je u Baranji. Vozili smo se brodom po jezeru Sakadaš. Tu lijepu vožnju i razgledavanje je na višu razinu uzdigla sjajna vodičica Varja Guttert. Sljedeća postaja je za mnoge bila prvo iskustvo sa šaranom u rašljama. Glasoviti Kormoran i njegovo osoblje priredili su nam tu deliciju zatim fiš te čokoladnu tortu s orasima, a sve zaliveno beljskim vinima sa Goldbergom na kraju.

Uspjeli smo 45 minuta koje smo oteli od sljedeće destinacije, biti i u podrumu Belja. Suvišno je trošiti riječi na  njihova sjajna vina i educirajuće domaćine, pa ipak spominjem plan o izgradnji butik hotela u neposrednoj blizini, a koji je planiran već za sljedeću godinu.

Ulica Zaboravljenog vremena i inspirativni vlasnik Vladimir Škrobo Bajo zaslužuju svu našu pozornost. Čovjek koji je zaustavio vrijeme i koji nas je prošetao gostionicama, brijačnicama, kovačijama, ledarama iz vremena s početka 20. stoljeća, koji je uspio obnoviti proizvodnju opeka od blata (ilovača), zaslužuje da ga se posebno istakne u cijeloj galeriji pozitivnih likova koje smo upoznali u Baranji. A što reći na njegovu baranjsku kuću s ponudom čvaraka, masti, kulena i kiseline koje su pratila odlična vina vinarije Kalazić – posebno crvena. Za prezentaciju tih vina zaslužna je Vinoteka Vinita iz Osijeka čiji je vlasnik Vinko Ručević, a vina nam je prezentirao odlični somellier Damir Zrno.

Završetak dana u vinariji Josić i tematsko jelo patka (prigodno uz tek završeno Martinje) bio je novi veliki enogastronomski doživljaj: carpaccio od dimljenih pačjih prsa na podlozi od rikole sa slanim sirom uz Chardonnay Josić, perkelt od patke s tijestom sa sirom i slaninom uz baranjski Šiler Josić, punjena pačja prsa s ljutim mlincima u umaku od crvenog vina sa sotiranim povrćem i njokima uz Cabernet Sauvignom Josić te knedle sa šljivama uz Rose Josić.

Josić je s uređenjem restorana, podrumom koji je odjeljen staklenim zidom i ponudom hrane i pića postao jedan od prvaka baranjskoga ugostiteljstva. Želimo mu da potraje. U hotelu Park trećega dana priređen je templarski doručak uz opširnu priču o Templarima. Ako su nam Templari daleki kao povijesna činjenica, ono što nam je ponuđeno za doručak – masni kruh, kobasice, kulen, čvarci, tašne i drugi slatkiši – bili su nam bliski. Jako.

Živjela slavonska kuhinja, živjela slavonska vina, a posebice baranjska (u ovoj priči) i dabogda se ponovila!

Olfaktorno, gustativno, degustativno svemu svjedočio:

Vjekoslav Madunić
Foto: Darko Stipaničev

Pročitajte još: Likovna baština obitelji Pejačević