Izložba ‘Strani predmeti / Foreign Objects’ otvara se u utorak, 31. ožujka (19 sati) u zagrebačkoj HDD galeriji kao prva u ciklusu ‘Ekscentričnost’, koji istražuje suvremeni dizajn i njegov odnos prema povijesnom nasljeđu kroz radikalne i nekonvencionalne pristupe oblikovanju.
Na izložbi sudjeluju brojni autori, među kojima su Mirko Ilić, Zoran Đukić, Hrvoje Živčić i Dario Dević, Boris Bućan, Sanja Iveković, Miljenko Licul, Tomaž Kržišnik, Boris Ljubičić, Studio Imitacija života, Numen / For Use i drugi.
Mirko Ilić: Zoološka priča, ulaznice, Teatar &TD, Zagreb, 1978.
Izložba je proširena verzija jednog poglavlja međunarodne izložbe ‘Eccentricity – Design from the Off-Centre’, održane 2025. u Ljubljani u sklopu European Design Festivala. Fokus je na radovima koji se odmiču od konvencija i preispituju granice dizajna – bilo kroz oblik, funkciju ili značenje. Riječ je o predmetima koji djeluju neobično, ‘strano’, često zbog drugačijeg shvaćanja funkcije ili specifičnih produkcijskih okolnosti, ali uvijek s ciljem stvaranja novih značenja ili subverzije postojećih.
Naglasak je na tradicionalnim medijima grafičkog dizajna – plakatima i knjigama – koji rijetko prolaze radikalne formalne transformacije. Jedan od ranih primjera takvog pristupa je Bućanov plakat ‘Dantonova smrt’ (1969.), s diskretnim dijagonalnim izrezima koji sugeriraju motiv giljotine i istovremeno interveniraju u sam format plakata. Bućan u svojim radovima iz tog razdoblja kontinuirano preispituje granice medija, zadržavajući standardni format, ali mijenjajući pristup.
Slične strategije vidljive su i kod Sanje Iveković, čiji plakat za izložbu Marine Abramović (1974.) koristi rez kao sredstvo povezivanja dizajna s radikalnom umjetničkom praksom body arta. U tom kontekstu plakat postaje produžetak umjetničke geste.
Boris Ljubičić: Volim kvadrat & krug, Međunarodni dan muzeja, Muzejski dokumentacijski centar, 2000.
U 1980-ima dolazi do izraženijeg eksperimentiranja s formom plakata, osobito u Hrvatskoj i Sloveniji. Dizajneri poput Miljenka Licula, Zdravka Papiča i Studija Imitacija života uvode nepravilne formate i izreze koji ne služe samo razbijanju konvencija, nego i stvaranju narativnih i vizualno kompleksnih kompozicija. Plakati postaju višeslojni prostori u kojima se susreću ironija, figuracija i postmodernistička igra značenjima.
U kasnijim razdobljima Boris Ljubičić razvija autoreferencijalne radove o samom dizajnu, poput plakata ‘Volim kvadrat i krug’ (2001.), koji koristi promjenjivu površinu kako bi ponudio različite vizualne interpretacije, ovisno o kutu gledanja.
Boris Bućan: Dantonova smrt, Zagrebačko dramsko kazalište Gavella, 1969.
Dvojac Hrvoje Živčić i Dario Dević u 2010-ima nastavlja tradiciju eksperimenta kroz rad za Kulturu promjene SC-a i Teatar &TD, uvodeći duhovite i nekonvencionalne formate, uključujući ekstremno male letke ili plakate koji ‘eksplodiraju’ prema promatraču. Njihov rad često balansira između humora i kritike kulturnog konteksta.
Izložba obuhvaća i radove Mirka Ilića, čiji su dizajni za Teatar &TD uključivali inovativne tiskane formate poput knjižica u obliku karata ili izrezivih elemenata, čime se granica između dizajna i interakcije dodatno briše.
Posebno mjesto zauzimaju i eksperimentalni klupski flyeri skupine Numen / For Use s kraja 1990-ih, koji od jednokratnog promotivnog materijala postaju kolekcionarski objekti – tehnološki i vizualno napredni, često izvedeni u neuobičajenim materijalima poput vakuumirane plastike. Kustos izložbe, autor koncepta i tekstova je Marko Golub
H. D. / Foto: HDD
