Za ovogodišnju premijeru kazalište Histrion pripremilo je komediju J. B. Moliéra koju su nazvali ‘Gospon doktor vinski opatovinski’, a na zagrebački ju je kajkavski ‘z francuzščine’ pretočil Vladimir Gerić koji o toj sjajnoj komediji ovako razmišlja.Svojevrsno oponašanje Moliérovih djela (vremensko, prostorno i govorno) u hrvatskom glumištu nije novo; štoviše, to je dio najdragocjenije hrvatske kazališne tradicije. Naša, histrionska predstava nije, nadamo se, samo repertoarska, redateljska ni prevoditeljska dosjetka, kao ni usiljeno natezanje na naše vrijeme i prostor, nego promišljeno istraživanje kazališnih mogućnosti, našim govorom, našim kazališnim žarom i duhom…
Bez obzira na povijesno književne i dnevno kritičke ocjene – u toj komediji, ili ako hoćete farsi – ima nečega! Nečega tipično glumačkoga: ima borbe za ulogu, borbe za gledateljstvo, borbe za preživljavanje. Konačno, nije, naime, slučajno da je Moliére prije svake predstave zapitkivao:
– …Ima li ljudi (u gledalištu), djeco?
A nakon svake predstave:
– Koliko smo danas utržili?
I, nije beznačajno, još, da je Moliére za svog Doktora iskoristio već poznati motiv, dio francuskoga i europskoga folklora, koji je samo dopunio i preinačio, osjećajući ga kao djelo, na neki način, svojevrsne otvorene kazališne forme. Nešto, što nije u sebi dokrajčeno i okamenjeno, nego živo, poticajno, višestruko prilagodljivo i podatljivo te nikad dovršeno…’
Postoje mnoge legende o velikom francuskom komediografu, a opće je poznato kako je glumcima prije predstava govorio: ‘Crkni, ali odigraj svoju ulogu!’.
A, igrom sudbine, njemu se to upravo i dogodilo. Naime, ako niste znali, Moliére je umro upravo na pozornici pariškog kazališta La Comédie Française, 1673. godine. Iako već teško bolestan, kad je Meštar (tako su ga zvali njegovi glumci, počeo glumiti, kao da je zaboravljao na sve: na svoju bolest, na progone, podvale i osporavanja, na brak i voljenu ženu) bio je samo glumac koji se svakom replikom borio za svoju ulogu, a svakom predstavom – za svoju družinu koja je brojila preko 50 ljudi.
Iza sebe nama, koji se bavimo kazalištem, ostavio je i oporuku:
‘Biti stalno djelotvoran, sve vidjeti i sve čuti!’
Gotovo nema dana da se ne prisjetim Moliérove mudrosti !
I, na kraju, dojdite i ovog ljeta na histrionsku Opatovinu, gdje Vas čeka popevka:
Kad smo se ti zišli
budmo jedne misli,
Bog živi vas i nas
kaj ste došli, gledat nas.
Histrion / Foto: Julio Frangen