Uoči blagdana Svih svetih glazbeni svijet potresla je još jedna tužna vijest. U 86. godini života preminuo je Mate Mišo Kovač, legenda hrvatske glazbe. Tijekom svoje dugogodišnje karijere ostavio je neizbrisiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni, a svojim pjesmama osvojio generacije slušatelja. Njegova popularnost nije jenjavala ni nakon desetljeća nastupanja, a mnoge njegove pjesme postale su bezvremenski hitovi.
Rođen je u Šibeniku 16. srpnja 1941. godine, u Teslinoj ulici, u kojoj su odrasla još dva glazbena velikana – Arsen Dedić i Vice Vukov. Kao mladić trenirao je nogomet, sanjajući o nogometnoj karijeri u Hajduku, klubu čiji je bio strastveni navijač do kraja života. Sve veće zanimanje za glazbu potaknuli su nastupi šibenskog pjevača Ljube Lučeva te pjesme popularnih talijanskih pjevača Luciana Tajolija, Tonyja Dellaga i Adriana Celentana. Nakon što je na natjecanju ‘Prvi glas Šibenika’ podijelio prvo mjesto s Mirkom Vukšićem, Mišo odlazi u Zagreb. Nastup koji je odredio njegov životni put dogodio se u Karlovcu, na natjecanju talenata, gdje je otpjevao pjesmu ‘I Can’t Stop Loving You’ Raya Charlesa i doživio velik uspjeh. Nastupajući uz ansambl Alfonsa Vučera, privukao je pozornost Pere Gotovca, glavnog urednika tadašnjeg Jugotona, zahvaljujući kojem je Mišo potpisao prvi profesionalni ugovor i dobio priliku snimiti prvu ploču.
Na prvoj singl ploči, objavljenoj 1964. godine, prepjevao je pjesmu svojeg idola Raya Charlesa ‘Ne mogu prestati da te volim’. Sljedećih godina, u suradnji sa Stjepanom Mihaljincem i Miljenkom Prohaskom, objavljene su pjesme ‘Ja odlazim’, ‘Vrijeme plakanja’, ‘San Francisco’ i druge. Prvi hit koji ga je vinuo u visine bio je ‘Više se nećeš vratiti’, tada mladog autora Đorđa Novkovića, koju je Mišo izveo na festivalu ‘Vaš šlager sezone’. Godine 1969. istoimena singl-ploča dosegnula je nakladu od čak 252.905 primjeraka i postala druga najprodavanija u Jugoslaviji, a Mišo jedan od najtraženijih izvođača Jugotona i sve značajnije ime zabavne glazbe. Veliku potvrdu popularnosti dobio je 1971. godine na Splitskom festivalu, gdje je pobijedio s pjesmom ‘Proplakat će zora’. Singl je prodan u više od 300 tisuća primjeraka. Iste je godine osvojio čak pet nagrada u dva dana, čime je potvrdio svoju iznimnu popularnost.
Godine 1972. okušao se i u glumi, pojavivši se u filmu ‘Poslijepodne jednog fazana’ s Radom Šerbedžijom. Televizijske nastupe nije osobito volio jer je smatrao da se prava povezanost s publikom ostvaruje na koncertima. Upravo je na njima mogao najbolje pokazati svoju energiju i odnos prema publici.
Tijekom sedamdesetih godina nastavio je nizati uspjehe. Godine 1974. snimio je album ‘Oj ti dušo duše moje’, zbirku klapskih i narodnih pjesama nastalu u suradnji s klapom Šibenik. Producent albuma bio je Dušan Šarac, još jedan ključni suradnik u Mišinoj karijeri. Već iduće godine snimio je pjesmu Đorđa Novkovića ‘Ostala si uvijek ista’, koju je smatrao jednom od svojih najboljih. Pjesma je tek nakon deset godina postala hit, a istoimeni album prodan je u više od 200.000 primjeraka.
U drugoj polovici sedamdesetih snimio je albume ‘Ovo je naša noć’ (1977.) i ‘Uvijek ima nešto dalje’ (1979.). Nakon pobjeda na Splitskom festivalu s pjesmama ‘Noćas ćemo zemlji ko materi reći’ 1977. godine i ‘Dobra ti večer, mati moja’ 1980. godine, Mišo je odlučio da više neće nastupati na festivalima. Iste godine objavio je album ‘Čovjek bez adrese’, a godinu dana poslije i ‘Jači od vjetra’.
Njegov idući album ‘Dalmacija u mom oku’ nastao je u suradnji dvojice sjajnih šibenskih autora – skladatelja Dušana Šarca i tekstopisca Krste Jurasa. Album je ostvario zlatnu nakladu, a naslovna pjesma postala je jedna od najprepoznatljivijih glazbenih posveta Dalmaciji. Osamdesetih godina nastavio je objavljivati pjesme koje su ostvarivale velik uspjeh, poput ‘Svi pjevaju, ja ne čujem’, ‘Sutra mi sude’ i ‘Ja nemam više razloga da živim’, kao i albume ‘Osjećam te’ (1983.), ‘Zajedno smo’ (1984.), ‘Potraži me u pjesmi’ (1984.), ‘Ostala si uvijek ista’ (1985.), ‘Ti si pjesma moje duše’ (1986.) i ‘Malo mi je jedan život s tobom’ (1987.), od kojih su neki dosegnuli zlatne i platinaste naklade. Među njegovim poznatim izvedbama nalaze se i ‘Jedan dan života’, ‘Ako me ostaviš’, ‘Odavno više ne plačem zbog tebe’, ‘Poljubi zemlju’ i ‘Slušaj majko, moju pjesmu’. Godine 1989. proglašen je pjevačem godine, a njegova je karijera tada već bila obilježena brojnim uspjesima i velikim brojem obožavatelja diljem Jugoslavije.
Prvi Mišin koncertni album objavljen je na dvostrukom vinilu 1988. godine pod nazivom ‘Koncert’. Riječ je o snimci sjajnog koncerta iz zagrebačke Cibone, koji je Croatia Records ponovno izdala u rujnu 2026. godine. Kraj osamdesetih obilježio je i izlazak albuma ‘Samo nas nebo rastavit može’ i ‘Suza nebeska’.
Početak devedesetih godina donio je političke promjene i ratna zbivanja na prostoru bivše države. Mišo objavljuje album ‘Za kim zvono plače’, a kao dio Hrvatskog Band Aida sudjeluje u snimanju pjesme ‘Moja domovina’, jedne od najpoznatijih domoljubnih pjesama. Osim nje, snimio je i druge domoljubne pjesme, objedinjene na albumu ‘Grobovi im nikad oprostiti neće’. Godine 1992. Mišo je doživio veliku osobnu tragediju kada je izgubio šesnaestogodišnjeg sina Edija. Taj događaj označio je jedno od najtežih razdoblja njegova života i ostavio dubok trag na njegovoj osobnosti i karijeri. Sinu je posvetio album ‘Pjesma za Edija’, objavljen 1993. godine, a iste je godine održao povijesni koncert na Poljudu pod nazivom ‘Noć svijeća’, pred oko 40.000 ljudi, posvećen svom Ediju i poginulim hrvatskim braniteljima. Teška bol i depresija s kojima se borio osjetile su se i u njegovim pjesmama na albumu ‘Mate Mišo Kovač’ iz 1994. godine. Iako se nakon obiteljske tragedije povukao iz javnosti i gotovo oprostio od koncerata, svojoj vjernoj publici zahvalio je albumom ‘Mojoj vjernoj publici’ (1995.), a u sljedeće dvije godine snimio je još dva albuma – ‘Al’ je ljubav bolest teška’ i ‘Osjećam se jači’. Činilo se da će snimanje albuma ublažiti Mišinu bol, no ona je u jednom trenutku postala neizdrživa. Na kraju su ga spasili ljubav i podrška dviju najvažnijih žena u njegovu životu – supruge Lidije i kćeri Ivane. Povratak publici obilježio je albumom ‘Budi čovjek dobre volje’, ali i ponovnim nastupom na Splitskom festivalu s pjesmom ‘Vraćam ti se, Dalmacijo, mati’.
Mišo je tijekom života pokazao i veliku humanost. Više je puta sudjelovao u humanitarnim akcijama i pomagao ljudima kojima je pomoć bila potrebna. Godine 2001. održao je dva velika koncerta za hrvatske iseljenike u New Yorku, a prihod je darovan obiteljima stradalih vatrogasaca u terorističkom napadu na Blizance. Također je pomagao domovima za napuštenu djecu i sudjelovao u brojnim humanitarnim koncertima. Njegova dobrota i spremnost da pomogne drugima postali su važan dio njegova životnog puta.
Početak novog milenija obilježio je albumom ‘Dalmatino’, na kojem je surađivao s Nenadom Ninčevićem i Đorđem Novkovićem. U godinama koje su slijedile nastavio je nizati uspješne koncerte, među kojima je i ‘Mišo u Šibeniku’, objavljen na CD-u i DVD-u, te studijske albume. Godine 2004. izašao je album ‘Mir u srcu’, a 2006. ‘Ja sam kovač svoje sreće’. Na tom je albumu surađivao i s kćeri Ivanom, s kojom je snimio pjesmu ‘Nema mi do tebe nikoga’. Bio je to njihov prvi duet i Ivanin diskografski debi. Njihov drugi duet, ‘Tvoja mala’, nalazi se na njegovu posljednjem studijskom albumu ‘Ne tražim istinu’ iz 2010. godine, nakon čega je održao obećanje da više neće snimati albume. Ipak, u studio Croatia Recordsa ušao je zbog Arsena Dedića, s kojim je snimio pjesmu ‘Mi smo lišće s iste grane’, koju je napisao Arsen.
Ono što je Miši uvijek davalo snagu bila je njegova publika. Prvi koncert u zagrebačkoj Areni, pred 20.000 ljudi, održao je 2009. godine, a potom se vratio još dva puta – 2016. i 2019. godine. Iste je godine održao još jedan veliki koncert na Poljudu pod nazivom ‘To je moja zemlja’.
Njegov doprinos hrvatskoj glazbi potvrđen je i brojnim nagradama. U ožujku 2012. godine dobio je Porin za životno djelo. Dobitnik je brojnih zlatnih, dijamantnih i srebrnih ploča, kao i diskografskih i festivalskih nagrada: Zlatne ptice Croatia Recordsa, posebnog priznanja ‘za najveći broj prodanih ploča u povijesti hrvatske diskografije’, koje mu je dodijelio Institut hrvatske glazbe, Multi-platinum Award Hrvatske diskografske udruge te Nagrade Grada Šibenika, koju mu je dodijelilo Gradsko vijeće.
Mišo Kovač ostao je snažno povezan i sa Splitskim festivalom, koji je tijekom njegove karijere imao posebno mjesto. U najboljim godinama njegove karijere festival je bio gotovo njegov drugi dom. Na večeri ‘Split pjeva Mišu’ 2019. godine brojni pjevači, među kojima je bila i Ivana Kovač, izvodili su njegove pjesme. Tom je prilikom Miši uručeno posebno priznanje za izniman doprinos hrvatskoj diskografskoj industriji, koje mu je predao Želimir Babogredac.
Osim s publikom, Mišo je imao još jednu dugotrajnu i neraskidivu vezu – onu s Hajdukom. Omiljeni klub uvijek mu je bio na prvome mjestu, pa je prihvatio i poziv uprave kluba te 2021. godine sa Sašom Antićem snimio navijačku pjesmu ‘Ja ne mogu drugo nego da ga volim’.
Važnost Miše Kovača za hrvatsku glazbu nadilazi broj prodanih albuma i održanih koncerata. Postao je simbol jedne glazbene epohe, a njegove pjesme poznate su i generacijama rođenima mnogo godina nakon početka njegove karijere. Njegova popularnost, prepoznatljiv glas, emotivne izvedbe i povezanost s publikom učinili su ga jednim od najvažnijih imena hrvatske zabavne glazbe. Mišo nije bio samo pjevač s velikim brojem hitova nego i umjetnik čije su pjesme postale dio hrvatske glazbene i kulturne baštine.
Mišo je legenda koja će živjeti vječno.
C. R. / Foto: Marko Čolić i Croatia Records
