Nataša Janjić tek je prije nekoliko dana prvi puta pogledala film redatelja Srđana Dragojevića ‘Atomski zdesna’, na kojem je 33 dana radila s kolegama iz regije. S glumicom koja u filmu utjelovljuje ulogu Maje razgovarali smo o jugoslavenskom filmu, regionalnoj suradnji i dojmovima sa snimanja.* Kako vam je bilo surađivati s glumcima iz cijele regije?
– Nekad je postojalo veliko tržište i jugoslavenski film je bio velik, a suradnje normalne. Danas je to neka vrsta privilegija. Srđan Dragojević odabire glumce iz cijele regije zbog širine svog izbora, ali i zbog publike koja voli gledati svoje zvijezde. Meni je to osobno divno iskustvo jer sam upoznala odlične glumce iz bivše države, govorimo sličnim jezicima i razumijemo se, glumac je uvijek glumac. Imamo isto kolektivno naslijeđe iste države u kojoj smo živjeli, imamo o čemu razgovarati i dijelimo isto mišljenje o području na kojem živimo.

* Jeste li prvi puta surađivali s glumcima iz regije i kolegama iz filma ‘Atomski zdesna’?
– S nekim kolegama sam prvi puta surađivala, a s nekima sam imala prilike surađivati dok sam sa Srđanom radila ‘Sveti Georgije ubiva aždahu’. Tu sam se prvi puta susrela s nekim srpskim glumcima koje sam imala priliku gledati u famoznim jugoslavenskim filmovima: Milenom Dravić, Draganom Nikolićem i Borom Todorovićem. Da su mi kao maloj rekli da ću ih nekad sresti u kadru, ne bih vjerovala. Kao klinci smo ih gledali i divili im se. Sad sam se već malo navikla i nema tog ‘wau efekta’, ali svejedno je izazovno. Glumac je uvijek dobar kad mu je partner drugačiji i kad inspiraciju crpi iz nekih drugih energija i stanja, a to je moguće jedino u nekoj raznolikosti jer smo mala bara gdje svi gledamo i učimo jedni od drugih i tu nema pravog razvoja i novih energija.

* Je li scenarij bio u potpunosti gotov kada ste došli u hotel u kojem je film sniman? Koliko ste svi kao glumci imali mogućnost davati prijedloge i utjecati na male promjene svojih uloga?
– Srđan je uvijek otvoren za neke sugestije i voli biti s glumcima ispred kamere i raditi s nama do zadnjeg trenutka prije nego što počne snimati. Uvijek ima nove ideje i otvoren je za analizu scene i sugestije pa je jako ugodno raditi s njim. Scenarij je već bio gotov i svi smo se zaljubili u tu priču i činilo nam se da je baš nekako naša sa svim tim zapadnjačkim tekovinama i kako se odražavaju na nas male narode koji smo zagrizli tu udicu, a nismo spremni za nju.

* Je li Srđan Dragojević već znao kome će dodijeliti koju ulogu i jeste li se odmah vidjeli u svojoj ulozi?
– Zvao nas je osobno za sve uloge bez audicije jer nas je zamislio baš u tim ulogama. Kad sam počela raditi nisam se vidjela kao ta Maja iz filma, jer sam zamišljala da ona mora biti neka starija i korpulentnija glumica, ali vidim da je dobro ispalo. Jako sam zadovoljna. Imala sam dojam kao da ne gledam svoj film, kao da slučajno igram u nekom stranom filmu. Nisam vidjela sebe, vidjela sam stvarno tu priču i zaista me se dojmilo.

* S kime biste još od redatelja iz regije voljeli surađivati?
– Teško mi je to reći. Voljela bih u svakom slučaju više glumiti. Voljela bih da kod nas postoji filmska karijera. Kod nas, nažalost, to traje par godina, malo te crpe pa te onda više ne zovu ili te povremeno zovu. Kod nas ne možeš računati na film. Događa se neka kriza gdje se manje snima pa svi patimo. Lijepo je kad možeš regionalno surađivati. Sa Srđanom bih uvijek radila, cijela moja generacija je odrastala na njegovim filmovima. Čini mi se da sam ostvarila želje u vezi toga s kim bih voljela raditi.

* Kad biste mogli odabrati jednu žensku ulogu iz svih jugoslavenskih filmova koja bi ona bila?
– Baš sam nedavno gledala ‘Treću ženu’ s Enom Begović, Almom Pricom i Verom Zimom i čini mi se nekako kao da je umro taj građanski film u kojem su žene bile lijepe i lijepo odjevene. Čini mi se da su se filmovi prije više radili za glumice. Vjerojatno bih tad igrala s Milenom Dravić i Mirom Furlan. Možda bi Mira Furlan bila u ozbiljnom problemu da sam živjela u to vrijeme (smijeh).

* Koji vam žanr najviše odgovara?
– Volim komedije. Zaželjela sam se komedije jer često u zadnje vrijeme igram drame pa mi se čini da bih sad do kraja života mogla igrati komedije.

* Ima li u hrvatskoj filmskoj industriji prostora za barem jednu veću ulogu godišnje?
– Igram u kazalištu i ono je moja svakodnevica. Imamo puno posla i glumimo više no što bi trebalo. Nažalost, ne mogu birati da ću jednu predstavu raditi cijele godine, a film se ponekad dogodi dok serija nema dobrih. Postoje sitcomi i te sapunice, ali ako eliminiramo sapunice u nadi da će biti dramskih projekata… Voljela bih raditi kvalitetne televizijske projekte. Voljela bih da možemo bolje živjeti od manje projekata, ali nažalost moramo svakodnevno glumiti da bi mogli normalno živjeti.

Razgovarala: Nela Simić / Foto: Ratko Mavar

Pročitajte još: Intervju: Srđan Dragojević – Atomski zdesna