U Petrčanima kod Zadra ponovno su oživjeli vinogradi koje su prije jednoga tisućljeća uzgajale zadarske benediktinke.
Novu godinu započeo sam radno – kako se to već kaže. Predsjednik, premijer i (tada još) predsjednička kandidatkinja, posjetili su kak se to već šika rodilište, policiju, vatrogasce i ine službe, a ja sam u ugodnu društvu Davora Zdjelarevića i Stjepana Kolaka (svježe umirovljenog HTV novinara) otputovao prema sjevernoj Dalmaciji. U posjet vinarima.

Prva postaja na tom putu bili su Kraljevski vinogradi u Petrčanima kraj Zadra. Malo smo lutali priobalnim naseljima, ali je zato nagrada došla kada su se ukazali Kraljevski vinogradi na Glavici. Upravo tako – ukazali. 180.000 trsova plavca malog, crljenka i pošipa, najviše, ali i plavine, cabernet sauvignona, merlota, shiraza, chardonnaya, sauvignona i muškata žutog – manje, koji će jednom poslužiti za cuvée i pjenušce. Ljudi moji, je li to moguće? Ja odgovaram: ‘Moguće je, moguće.’ I još 120.000 trsova na 15 hektara zemljišta kod Zatona čine ukupno 300.000 trsova na 38 hektara. Položaj idealan – jugozapadne padine, dakle osunčane cijeli dan na nadmorskoj visini od 5 do 40 metara. Idealno mjesto, otvoreno prema moru, a zaštićeno od bure s obronaka Velebita. Nasadi neće doseći veliku visinu (do 1,3 metra) što će omogućiti strojnu obradu. Svima koji su ikada radili u vinogradu jasno je kolika je to pomoć. Sađenje je počelo u svibnju 2010. godine po francuskom sustavu, pa je tako na jednom hektaru posađeno oko 8000 trsova. Prije sadnje taj je zapušteni teren raščišćen strojevima, freze za kamen razmrvile su i usitnile kamen i zaorale do metra dubine, tako da su pripremljeni optimalni uvjeti za sadnju.

Zašto Kraljevski vinogradi? Ovaj predio nosi taj naziv još iz vremena Petra Krešimira IV. koji je 1066. godine novoutemeljenom benediktinskom samostanu, a koji je vodila njegova sestra, opatica Čika, darovao zemljište na kojem je još od tih vremena rasla loza. S vremenom devastirano, zajedničkom akcijom Zorana Pantalona i suradnika, danas je ovo zemljište u 39-godišnjoj koncesiji izniklo u impresivne vinograde. U najam im ga je dao ženski benediktinski samostan sv. Marije iz Zadra.

Toliko o daljnjoj i bližoj povijesti, a mi zavirimo, zaronimo u iznimno dobra (višekratno nagrađivana) vina Kraljevskih vinograda. Sva tri već spomenuta vina (Pošip, Plavac mali i Crljenak) vrhunske su kvalitete, a na tržište izlaze pod zajedničkim nazivnikom Vina Punta Skala. Mene je zbog sentimentalnih razloga i zbog objektivne kvalitete oduševio Crljenak. Taj naš izdanak – roditelj svjetski poznatog zinfandela – u rukama je Pantalona i enologa Deana Crnošije dobio sve bitne karakteristike ovoga našega divljaka, primitiva. Ne zaostaju naravno kvalitetom ni pošip niti plavac mali. Upravo je Pošip na Sabatini 2012., praktički prva ozbiljnija berba, proglašen šampionom smotre, a i u regionalnom natjecanju VINCRO iste godine također pobjeđuje. Spomenuo sam i pet-šest pretežno bijelih sorata koje će u budućnosti poslužiti za mješavine i pjenušce kako planira Pantalon.

Sadašnja vinarija i podrum nalaze se u luci Gaženica, a vlasnici je u bliskoj budućnosti namjeravaju premjestiti upravo na Glavicu uz vinograde. Primljeni smo u ukusno uređenom objektu koji tijekom godine, a posebice ljeti, prima poklonike dobre hrane i vina. Svjedoci smo i mi. Ima tamo više vrsta odlične rakije (ja pamtim rogač), pršuta i sira, teletine, janjetine i tune. Kockica po kockica i mozaik se slaže. U planu je i navodnjavanje kap po kap, a za to treba sagraditi bazen i dovesti vodu. Polako, pa tek su prije pet godina zasadili vinograde, a oni će, ako posluži vrijeme, upravo ove godine doći u puni rod. Toliko su dobri da ih već i filmaši posjećuju. Tako je prošle godine u sklopu zadarskog Avvantura film festivala priređena filmska projekcija u ambijentu Kraljevskih vinograda. Eto, nisu još ni u školu krenuli, a već su na filmu.

Na kraju, opraštajući se od našega domaćina Zorana Pantalona, otočanina koji je sa svojim ocem i težacima još u djetinjstvu infiša u vinograde, želimo mu da stignu i voda i podrum. A da prvih 2000 boca izvezenih u Yokohamu u Japanu (zajedno s drugim hrvatskim vinarima bilo je 17 paleta) u prvoj fazi digne na 20.000, a poslije – samo je nebo granica.

Degustirao, testirao i zapisao: Vjekoslav Madunić
Snimio: Davor Zdjelarević

Pročitajte još: Ustrajni vinar Kursan s Jadrtovca , Jokić: Kralj bijelih vina sjeverne Dalmacije