Od ovoga tjedna u zagrebačkoj Kinoteci možete pratiti ciklus ‘Kum, anatomija klasika’, u kojem se kroz šest tematskih cjelina istražuje utjecaj koji je antologijski film Francisa Forda Coppole imao na povijest kinematografije i popularnu kulturu.
Prošlo je već 50 godina od premijere ‘Kuma’, no on i dalje zauzima sigurno mjesto u kanonu sedme umjetnosti. U vrijeme distribucije bio je jedan od najgledanijih filmova svih vremena. O njegovoj popularnosti dovoljno govori da je originalni negativ filma toliko istrošen od potražnje za izradom novih kopija, da je gotovo nemoguće vjerno rekonstruirati originalni izgled filma.
Coppolin film adaptacija je istoimenog romana Marija Puza iz 1968. godine, koji je i sam prerastao u izdavački fenomen. Njegova priča o Vitu Corleoneu, patrijarhu mafijaške obitelji koji nastoji zadržati obiteljsko dostojanstvo i tradicionalne vrijednosti u svijetu koji se mijenja, savršeno je izrazila američki pesimizam s početka 1970-ih. Bilo je to vrijeme u kojem je niz loših odluka u unutarnjoj i vanjskoj politici (Vijetnamski rat, afera Watergate, kontrakulturalni pokreti) poljuljao povjerenje Amerikanaca u svoju vladu i institucije.
U takvome kontekstu Coppolina i Puzova priča iz 1940-ih predstavljala je nostalgijom obojeni uvid u neko nevinije vrijeme, u kojem je SAD izašao kao pobjednik iz Drugog svjetskog rata i u kojem društveno jedinstvo nije bilo načeto društvenim pokretima i političkim odlukama koje će u potpunosti transformirati njegov duhovni i mentalni krajolik. Činjenica da je od likova mafijaša napravio junake s kojima se lako poistovjetiti, Coppolin film čini istovremeno problematičnim ali i intrigantnim, a možda je upravo moralna ambivalentnost ono što ga već desetljećima čini privlačnim.
‘Kum’ je pomogao i promijeniti percepciju talijanske manjine u američkoj popularnoj kulturi. Još od kraja 19. stoljeća, kada su siromašni talijanski seljaci prešli Atlantski ocean u potrazi za novim početkom, bili su gledani s visoka, a nerijetko su bili društveno i institucionalno šikanirani. U kinematografiji su često bili prikazivani kroz stereotipe, svedeni na karikature dobroćudnih seljaka i zloćudnih mafijaša, uvijek s teškim naglaskom. ‘Kum’ je obitelj Corleone uzdigao na razinu sinegdohe američkog društva, svojevrsnog ogledala u čijim su se odnosima, obredima, dilemama i postupcima mnogi mogli prepoznati.
U filmološkom smislu, ‘Kum’ je značajan jer je radikalno reinterpretirao gangsterski film, prema nekim povjesničarima i najameričkiji filmski žanr nakon vesterna. Coppola je filmskim mafijašima dao psihološku, dramaturšku i moralnu kompleksnost, ali i vidljivost, žestinu i autentičnost koja im je zbog desetljeća cenzure u bavljenju temama organiziranog kriminala bila uskraćivana. Uspjeh filma pomogao je dodatno etablirati struju novog Hollywooda te oživjeti interes za organizirani kriminal na velikome platnu, otvorivši time prostor i za autore u rasponu od Michaela Scorsesea do Quentina Tarantina.
Cilj programa ‘Kum, anatomija klasika’ stoga je istražiti što sve Coppolin film čini remek-djelom. Program se sastoji od šest cjelina, od kojih je svaka usmjerena na jedan tematski aspekt filma. Prva dva tjedna bave se italoameričkom zajednicom u novome svijetu iz perspektive ponosnog etniciteta i migrantskog iskustva. U nastavku ciklusa bavit će se motivom klasne i statusne transgresije u kriminalističkom filmu, zatim zamućenim odnosom zakona i reda te načinu na koji su mafijaški filmovi i talijanski likovi pomogli uspostaviti tradicionalne kodove muškosti. Na samome kraju pozabavit će se novim tokovima u gangsterskom filmu nakon 1990., kada je premijerno prikazan i završni dio Coppoline trilogije.
Uz sva tri nastavka trilogije, u sklopu ciklusa bit će prikazani i filmovi koji se na različite načine mogu shvatiti njegovim pretečama ili srodnicima, odnosno filmovi koji su izravno ili posredno nastali pod utjecajem Coppolina filma. Program uključuje radove američkih autora kao što su Martin Scorsese (Ulice zla, Dobri momci), Brian De Palma (Lice s ožiljkom, Nedodirljivi), Sidney Lumet (Serpico) i Quentin Tarantino (Reservoir Dogs). Uključeni su i filmovi neameričkih autora kao što su Jean Rouch (Ja, crnac), Joshua Oppenheimer (Čin smaknuća), Nicolas Winding Refn (Pusher) te Andrew Lau i Alan Mak (Pakleni poslovi), kako bi se ukazalo na utjecaj ‘Kuma’ i izvan nacionalnih granica.
K. T.
