Romani koji opisuju pozitivna iskustva odrastanja trebali bi biti češći pa bi srednjoškolci više čitali, složili su se govornici na predstavljanju teen-romana Lee Brezar ‘Tamo sam voda’, koji su prisutni pratili sa zanimanjem i dopunili pitanjima.
Svoj roman ‘Tamo sam voda’ Lea Brezar predstavila je pred gostima, profesorima i učenicima Privatne osnovne i srednje škole Epoha u Podsusedu, a predstavljanje je moderirala Mia Brezar, također učenica Epohe, koja potpisuje i ilustraciju na naslovnici. U romanu ‘Tamo sam voda’ prikazan je svijet 17-godišnjaka u okolini koja ih podržava, a glavni likovi su Kosjenka i Luka, tinejdžeri koji se zbližavaju na zajedničkom projektu unatoč razlikama. Luka trenira plivanje, ali ne ide mu matematika i sklon je samoozljeđivanju, dok je Kosjenka genijalna matematičarka i ima Aspergerov sindrom. Lea Brezar s puno je razumijevanja opisala svijet mladih koji su, kako su zamijetili govornici na predstavljanju, svjesni svoje ranjivosti koja većinom nastaje zbog zahtjeva društva i tempa života koji se mladima nameće umjesto njihovih individualnih razvojnih ciklusa.
‘Tamo sam voda’ je dosad najaktualniji i društveno najrelevantniji roman Lee Brezar jer se bavi temom sazrijevanja mladih koja bi u javnosti trebala biti prisutnija, primijetila je urednica Sandra Pocrnić Mlakar (Beletra). U roman su ukomponirani dijelovi dnevnika pisani u crtovlju, sms-poruke, razgovori s odraslima i s vršnjacima, kako bi se prikazali višestruki kanali komunikacije koje koriste mladi. Profesorica književnosti Vanja Žedelj, profesorica književnosti koja je lektorirala roman, primijetila je da su telekomunikacije promijenile način na koji pišemo, a promjene će se vidjeti i u književnosti jer će se razlikovati književnost prije 2000. godine i poslije, kad smo razgovore zamijenili tipkanjem.
U romanu su navedene autentične psihološke vježbe za kontrolu emocija, koje psihologinja preporučuje tinejdžerima, izjavila je Lea Brezar koja je i sama završila studij psihologije sa savjetovanjem na The Open University. ‘Škola opisana u romanu koja mladima pruža podršku je škola Epoha, a roman bi trebao i profesore u drugim školama upoznati s metodama i pristupom koji ovdje primjenjujemo’, rekla je Lea Brezar, dok su se na platnu reproducirale poruke koje su kreirali učenici škole na nastavi emocionalnog odgoja.
Roman se čita u jednom dahu i bavi se temama o kojima mladi nedovoljno govore, složile su se na predstavljanju učenice osnovne i srednje škole Epoha Judita i Klara. ‘Tamo sam voda“ šesti je roman Lee Brezar, spisateljice i Lee Brezar, BSc (Hons) Psych Coun koja je s poslovnom partnericom Renatom Brekalo prije šest godina osnovala Osnovnu i srednju školu Epoha. Roman ‘Tamo sam voda’ već je predstavljen u nekoliko zagrebačkih srednjih škola, a nakon promocije u Epohi kreće i u knjižnice i knjižare. S Leom Brezar razgovaramo o motivima i likovima u romanu te o praktičnoj primjeni tehnika koje navodi.
Roman ‘Tamo sam voda’ pisan je u formi dnevnika, s mnogo smajlića, simbola, Morseovih znakova i šifrirane komunikacije u sms porukama. Kako ste istraživali komunikaciju tinejdžera? Koliko simboli i lozinke isključuju odrasle iz komunikacije tinejdžera?
– Tinejdžere i njihov način komunikacije dobro poznajem iz rada u školi i savjetodavnog rada. Prvi draft romana pokazala sam mojim kćerima kako bi mi odobrile stil pisanja. Mala slova, emojije, psovke. Da bih ostala autentična u tome te da istražim forume i društvene mreže koristila sam se umjetnom inteligencijom. Zbog brze pretrage dostupnih informacija dobila sam potvrdu za izražavanje u pojedinim životnim situacijama. Onda sam ih za svaki slučaj još jednom provjerila s kćerima. Moguće da će odrasli taj tinejdžerski jezik doživjeti kao nerazumljiv, no to nikako ne bi trebala biti prepreka u komunikaciji. Čini se da je to jednostavno generacijska razlika te da je na nama odraslima da je nastojimo premostiti. Jednom kad polovimo te suvremene izraze i iskoristimo ih u komunikaciji s tinejdžerima, ipak smo malo otvorili vrata razumijevanja.
Glavni junaci romana imaju mnogo vrlina, ali nisu idealni. Kosjenka je genijalna matematičarka, ali ima Aspergerov sindrom i ne razumije svoje osjećaje. Luka je plivački šampion, ali sklon je samoozljeđivanju i slab matematičar. Zašto ste istaknuli slabosti glavnih junaka?
– To je jednostavno stvarnost. Naoko najuspješniji klinci imaju vlastite unutarnje borbe i dileme. Nema tog učenika u koji ne sumnja u svoje samopouzdanje, ne razmišlja o tome prihvaćaju li ga, onoga koji se ne uspoređuje sa nametnutim standardima. Nažalost, danas je teže živjeti s tim iskustvima uz nametnute trendove na društvenim mrežama i baš zato je beskrajno važno govoriti o tome.
Prvo seksualno iskustvo česta je literarna tema, no rijetko se opisuju zdravi odnosi, podrška odraslih i zdravstvena prevencija, kao u romanu ‘Tamo sam voda’. Koliko je na izbor teme romana utjecala statistika o prvim seksualnim iskustvima srednjoškolaca u 16. godini?
– Prvo seksualno iskustvo je važna tema za svakog adolescenta. Svjetski trendovi pokazuju da se ono događa u srednjoj školi, u Hrvatskoj prema zadnjim istraživanjima i kasnije. Smatram da iako je tema dosta česta da je važno o njoj govoriti iz perspektive potrebe, što seksualno iskustvo i je, i prikazala sam ga kroz odnos kojem je temelj povjerenje i razumijevanje. Cijeli roman prati jedan pozitivan kontekst, želim čitateljima pružiti utjehu da izazove koje susretnu tijekom odrastanja mogu uspješno nositi i rješavati.
Problem nasilja u školi prikazan je kroz lik djevojke koja agresiju koju doživljava u obitelji prenosi u školsku sredinu. Budući da se nasilno ponašanje uči, kako štitite učenike u školi od sveprisutne agresije u medijima? Kako zaštititi mlade od agresije odraslih?
– Mislim da je sustav obrazovanja zreo za promjene i da traži rješenje. Roditelji su tu vrlo važan faktor no kada bismo se konačno usuglasili na državnoj razini i bavili se razvojem emocionalne inteligencije kod djece i mladih, mogli bismo prevenirati dosta nepoželjnih ponašanja. Nažalost, još uvijek ne razmišljamo dugoročno, nego gasimo požare. Na obrazovnoj razini radi se o dijeljenju pedagoških mjera kojima prethode bilješke u e-dnevniku. Na razini edukacije imamo samo preventivne programe koji kroz povremene radionice i predavanja dugoročno ne pokazuju uspješnost. Ne zato jer nisu dobri, već zato jer je takvih radionica premalo.
Kako biste prikazali nijanse tinejdžerskih osjećaja, glavne likove romana smjestili ste u dobro opremljenu školu i uređen grad koji mladima omogućuju afirmiranje njihovih talenata, vježbanje i napredovanje. Koliko su odrasli svjesni da je mladima za emotivni razvoj važna sredina u kojoj mogu ostvarivati talente i zadovoljiti interese?
– Odrasli su još uvijek nedovoljno svjesni i voljela bih da se to promjeni. Prije desetak godina okupili smo se na prosvjedu za promjenu kurikuluma, danas, godinama kasnije, malo se toga promijenilo. Privatno obrazovanje ponudit će razliku, ali to danas mnogi roditelji ne mogu platiti, zato je važno da se ponovo pokrene inicijativa u kojoj će se škole biti prva mjesta za afirmiranje i razvijanje talenata kod mladih.
Važnu ulogu u romanu ima psihologinja koja mladima pomaže vježbama za kontrolu emocija. Mogu li mladi čitatelji primijeniti vježbe disanja opisane u romanu? Koliko ste pri pisanju romana o tinejdžerima primjenjivali znanje psihologije koje ste stekli diplomom na Open University?
– Studij koji sam završila kao i brojne edukacije, posebice ona iz dijalektičko-bihevioralnih vještina, svakako su mi pomogle da romanu pristupim iz perspektive znanosti te da se referiram na točne informacije. Posebice kada su u pitanju vježbe disanje i vježbanje pažnje. Najvažnija poruka romana, a tiče se načina razmišljanja je ‘misli nisu činjenice’ što znači da ono što mislimo ne mora biti potpuna istina, djelomična može biti, ali potpuna nije. Kada zaglavimo u mislima važno je potražiti dokaze u stvarnosti, ali ne dokaze u našoj glavi, već dokaze u materijalnom svijetu koje možemo vidjeti, čuti, dodirnuti, omirisati i okusiti. Ako ih nađemo tu, onda imamo problem koji zahtijeva rješavanje. Ako ne, onda je potrebno nositi se s emocijama. Jedna od početnih vježbi za uspješno nošenje s emocijama je upravo vježba disanja koju sam opisala u knjizi.
S. M. / Foto: Slaviša Brezar
