Od 5. veljače u domaća kina stiže drama s elementima komedije ‘Ljubav koja ostaje’ islandskog redatelja Hlynura Pálmasona, dobitnika glavne nagrade na lanjskom Cinehill Film Festivalu.
Film je svjetsku premijeru imao u svibnju u Cannesu, u programu ‘Cannes premijere’, a pažnju je privukao i pas Panda, jedan od glavnih likova, koji je ondje osvojio nagradu Pseća palma. Nakon Cannesa film je prikazan na brojnim međunarodnim festivalima, uključujući Toronto i New York, kao i Chicago, Ghent, San Sebastian, Sydney i Göteborg. Zbog snažnog festivalskog odjeka Island ga je izabrao i za svog službenog kandidata za nagradu Oscar.
‘Ljubav koja ostaje’ Pálmasonov je četvrti dugometražni film i prvi u kojem se snažnije upušta u nadrealizam. Riječ je o intimnoj, gorko-slatkoj priči o obitelji suočenoj s raspadom braka, ispričanoj kroz niz emotivno snažnih, često crnohumornih scena. Film dijeli s prethodnim redateljevim ostvarenjem ‘Božja zemlja’ prepoznatljivu vizualnu preciznost, izražajnu fotografiju islandskog krajolika i suptilan, osebujan humor.
Radnja tijekom jedne godine prati umjetnicu Annu i ribara Magnusa koji prolaze kroz razvod pokušavajući pritom očuvati stabilnost svoje troje djece. Snimljen na 35 mm vrpci, film spaja naturalizam i fantastične elemente, istražujući izblijedjelu ljubav, zajedničke uspomene i protok vremena kroz izmjenu godišnjih doba.
Zanimljivost filma jest da troje djece glume stvarna djeca redatelja Pálmasona, koji je istaknuo kako su njihova energija i prisutnost bili ključni za stvaranje filma te da je atmosfera na setu bila izrazito obiteljska. Za razliku od mnogih poznatih filmova o bračnim krizama, ‘Ljubav koja ostaje’ izbjegava glasne sukobe i dramatiku, fokusirajući se na tih, gotovo poetski prikaz prekida odnosa.
Film je naišao na iznimno pozitivne reakcije kritike i publike, što potvrđuje i 96% pozitivnih ocjena na stranici Rotten Tomatoes. Kritičari posebno ističu iskrenost, emocionalnu dubinu i redateljevu sposobnost da kroz pejzaže Islanda ispriča univerzalnu obiteljsku priču.
Na Cinehillu je film nagrađen glavnom nagradom Propeler, uz obrazloženje da suvereno spaja realno i nadrealno, životno i poetično, omogućujući publici duboko povezivanje s likovima i njihovim sudbinama.
S. R. / Foto: MCF
