Razdoblje pandemijskog lockdowna i postpotresa pokazalo se kao vrlo inspirativno za svestranog Stephana Lupina, koji svoju umjetničku disciplinu lupinizam dotjeruje gotovo do savršenstva.

Proteklih godinu dana njegov život na sjeveru hrvatske metropole svodi se na svakodnevni višesatni rad na djelima kojima je teško odrediti pravu definiciju. U njegovu stanu / ateljeu na Svetom duh zatekao sam ga u laganom treningu koji kao bivši sportaš redovito upražnjava. Živi pomalo asketski, dozirano komunicira s vanjskim svijetom, prihvaćajući tek poneku ponudu za komercijalno fotografiranje. Sav je posvećen svom lupinizmu, a trenutno dovršava svoje remek djelo ‘Posljednja večera’.

Termin lupinizam ‘prišila’ mu je ugledna likovna kritičarka i povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak, pokušavajući objasniti ‘osnovne koordinate složenog, nabujalog, eksplozivnog i angažiranog rada Stephana Lupina, medijske zvijezde osamdesetih, koja se odjednom javlja kao kometa na noćnom nebu golemog obzorja.’ Najbolje ga je i najvjerodostojnije okrstiti imenom – lupinizam. A onda ga prepustiti daljnjim razmatranjima, analizama, kritikama ili samo doživljajima, svojedobno je zapisala Hlevnjak.

Oproštajna posljednja večera, koju je Isus blagovao s 12 apostola na Veliki četvrtak uoči svoje jeruzalemske muke, često je korišten motiv u raznim umjetničkim djelima. Nalazi se na freskama u katakombama, bizantskim crkvenim mozaicima, romaničkim i gotičkim reljefima, a povijest je najbolje pamti po slikama Leonarda da Vincija, Tintoretta, Veronesea… Lupino je ‘Posljednju večeru’ doživio i ostvario na svoj poseban način u djelu impresivnih dimenzija 170×100 cm za koje se zaista može reći da je njegov masterpiece.

On naprosto pršti kreativnom energijom čemu svjedoči stotinjak još neizloženih djela koja mu prilično sužavaju životni i radni prostor. Uskoro bi dio toga trebao izložiti u jednoj slovenskoj galeriji i zagrebačkim Klovićevim dvorima, koji su mu već prije tri godine ukazali gostoprimstvo. Ipak, za svoje lupinističke kreacije u metalu i drvu trebat će neki trajniji prostor, pa sve više razmišlja o vlastitoj galeriji i zakladi čije bi vođenje povjerio kćeri Ziti, sada još studentici ekonomije u Rijeci, koja pokazuje i veliku sklonost umjetnosti. Možda se za to, nada se Lupino, zainteresira i sin Martin, kojem je trenutna preokupacija rad u kozmetičkom salonu majke Lidije u Karlovcu.Iako se ne doima tako, Lupino će uskoro napuniti 69 godina. Djecu je već materijalno zbrinuo, a redovito skrbi i o majci Slavici u Varaždinu, koja je već prevalila devedesetu. Prošle godine svom je rodnom gradu darovao četverometarsku skulpturu ‘Majka hraniteljica’ posvećenu upravo njoj.

Mustafa Topčagić / Foto i video: Krunoslav Ćosić i Lupino