Ruski kazališni i filmski redatelj Kiril Serebrennikov, koji živi u Njemačkoj, voli provocirati publiku eksperimentalnom prirodom svojih produkcija.
Zbog kritičkog stava prema Vladimiru Putinu, bio je izopćen u domovini i već je tri i pol godine u egzilu. Svaki njegov projekt, bez obzira gdje i u koje vrijeme se odvija, jasno pokazuje da kroz njega komentira i društvenu situaciju u Rusiji. Isti je slučaj i s ekranizacijom romana ‘Nestanak Josefa Mengelea’ francuskog autora Oliviera Gueza, koja je izašla 2017. godine.
Poput knjige, film obuhvaća desetljeća. Josef Mengele (1911.-1979.) početkom 1940-ih prikazan je kao potpuno beskrupulozni liječnik u koncentracijskom logoru Auschwitz. Tamo je provodio najstrašnije medicinske eksperimente na zatvorenicima i tisuće ih poslao u smrt. Za to nikada nije odgovarao. Skrivao se u Latinskoj Americi do smrti. Skandalozno je da je jednom, krajem 1950-ih, nesmetano ušao u Zapadnu Njemačku i ponovo je napustio.
Mozaik scena iz kasnijih godina Mengelea, koji je ostao zaslijepljen fašističkom ideologijom do smrti, zauzima najveći dio filma, koji traje više od dva sata. Gledamo nepopravljivog starog egomanijaka, koji živi sam, sve paranoičniji i prepušten sam sebi. Glumačka zvijezda August Diehl to majstorski portretira. Međutim, sama klasa ovog glumca stvara problem. Iako je Mengele u svojim izjavama uvijek potpuno posvećen najodvratnijoj nacističkoj ideologiji, Dealova interpretacija s razvojem filma izaziva sažaljenje. Jer, prije svega, vidimo čovjeka koji se slama pod teretom usamljenosti i nedostatka ljubavi.
Očito, redatelj Serebrennikov želi pokazati koliko banalan može biti život čudovišta, ali to na prvi pogled ne naglašava. Međutim, nije Mengelea suprotstavio jakim protivnicima, već samo likovima koji se čine bespomoćnima. To može navesti gledatelje koji nisu upoznati s poviješću da pronađu razloge za opasno shvaćanje Mengelea. To je povijesno netočno i posebno opasno u današnje vrijeme koje je obilježeno brojnim proturječjima, krizama i vojnim sukobima. Iako se užasi svakodnevnog života u koncentracijskom logoru mogu vidjeti u jednoj rekonstruiranoj kratkoj sceni, dominantna je slika slomljenog, usamljenog starca. To je problematično, a ne poučno.
dpa / Foto: Christoph Söder
