Predstavljanje monografije ‘Ivan Picelj / grafičke mape’ održat će se u srijedu 30. listopada u 13 sati u Knjižnici HAZU u Zagrebu, gdje će govoriti predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, akademik Igor Fisković i autorice mr. sc. Snježana Pintarić i mr. sc. Slavica Marković.

Ivan je Picelj kompleksna umjetnička osobnost, slikar, kipar, grafičar, dizajner, jedan od pionira serigrafije u Hrvatskoj, njezin zagovornik i dosljedni korisnik tijekom cijeloga radnoga vijeka.

Jedanaest grafičkih mapa i serija pod nazivima: Picelj,1957., Oeuvre programmée No1,1966.,  Cyclophoria,1971., Geometrie elementaire-soft and hard,1973. Remember1976., Connection,1979./1980.,  Remember1984.-86., Odnosi,1992., Varijacije 1994., Varijacije, 2002., Ulmske varijacije, 2006., s  ukupno 116 grafičkih listova realiziranih tehnikom serigrafije, samodostatna su izdvojiva cjelina Piceljeva multimedijskoga opusa i komplementarna dionica njegova stvaralaštva.

Nastajale su tijekom pola stoljeća djelovanja u sitotiskarskim atelijerima Zagreba, Pariza i Ljubljane, u bliskoj suradnji s tiskarima i nakladnicima. Posebno treba istaknuti parišku galeristicu Denise René koja je izdala 3 njegove mape,  a nadasve voditelja svojevrsne institucije zagrebačke serigrafije,  Branu Horvata,  u čijem je Studiju S tiskano čak 7 mapa i serija. Picelj je pomno birao autore predgovora u mapama. Bili su to ugledni hrvatski i europski likovni kritičari: Radoslav Putar, Gillo Dorfles, Abraham Moles, Raoul Jean Mouline,  Annie Le Brun, Darko Schneider i Brane Kovič. Ništa nije prepuštao slučaju do realizacije naklade i ukoričenja.

Danas sa sigurnošću možemo reći da su te mape iznimnije poglavlje hrvatske grafičke umjetnosti i respektabilna dionica u povijesti europske serigrafije. Zašto je Picelj dosljedno tijekom cijeloga radnoga života rabio serigrafiju? Serigrafija je tehnika propusnoga tiska s nekoliko bitnih prednosti za izvedbu multioriginala u odnosu na do tad primjenivane grafičke tehnike visokoga, dubokoga i plošnoga tiska. Omogućavala je primjenu jarkih, fluorescentnih boja, egzaktan otisak, laku realizaciju velikih naklada, identičnu kvalitetu prvoga i zadnjega otiska, a na samom početku primjene, prema postulatima Exata 51, savršeno se uklopila kao medij diseminacije geometrijske apstrakcije u šire slojeve društva. Ostale njezine prednosti dolazile su do izražaja tijekom narednih desetljeća, kada Picelj upravo posredovanjem grafičkih mapa i pojedinačnih listova razlaže svoja avangardna promišljanja i likovne koncepte. Iako je od najranije mladosti zagovarao eksperiment, poslije se nije priklonio novim tehnologijama koje su lansirale sofisticirane metode tiska,  primjerene njegovoj likovnoj orijentaciji.

Recenzenti monografije o Piceljevim grafičkim mapama su akademik Tonko Maroević i akademik Igor Fisković. A grafičko oblikovanje potpisuje Nedjeljko Špoljar. Dok je fotografije za monografiju izradio vrsni fotograf Goran Vranić. Urednica monografije je Slavica Marković.

I. R.

Foto: iz mape Cyclophoria tiskane u Atelijeru Arcay u Parizu (1971) u nakladi Galerie Denise Rene