Veljača je mjesec maškara i maškaranih povorki. U novije doba, uz Samoborski fašnik koji ima dugu tradiciju, u kontinentalnom dijelu Hrvatske sve više se obilježava ovaj narodni običaj nastao iz religijskih razloga. No, najveći dio katolika pust, krnjeval, poklade, fašnik… obilježava između Bogojavljanja i Pepelnice, manifestacijama koje već stoljećima žive na našoj obali i otocima.Ovoga utorka u Murteru je održan završni Dan o poklad. Tradicionalna je to maskirana povorka za koju postoje pisani izvori još u 19. stoljeću, a nakon prvih rigidnih godina komunizma u ex državi, kada su maškare povezivane s crkvom i nisu bile poželjne, u Murteru je 1957. običaj opet organizirano zaživio i uz koju godinu izuzetka traje i danas. Tako je specijalnu nagradu dobila grupa koja je proslavila 25 godina sudjelovanja.

Murter je malo mjesto, u zimskim mjesecima ima nešto više od 2000 stanovnika, i stoga je važno da ‘cilo misto’ sudjeluje u pripremi maski. Kuju se planovi, a često je to i tajnovita priprema da bi iznenađenje i doživljaj povorke bio jači. I mlado i staro živi za svoje maškare. Slavija Bujačić, najstarija sudionica povorke, rođena prije Drugog svjetskoga rata, zajedno sa svojim momcima Slavija i kitosi, osvojila je prvo mjesto u kategoriji najzabavnijih maski uz fantastičnu reakciju publike. Gospođo Bujačić, izdržite bar još jedno desetljeće i svojom duhovitošću svjedočite da možda tijelo stari ali duh nikada!

Veliku konkurenciju u istoj kategoriji imali su u grupi koja je parafrazirala poznati češki crtić ‘A je to’, a govori o famoznoj vodičkoj obilaznici koju su očigledno napravili zbunjeniji graditelji od ona dva majstora u crtiću. U kategoriji Maske godine pobijedila je grupa Meri i monarh, izuzetno zahtjevnih tehničkih i inih konstrukcija na glomaznoj maski. U ovoj kategoriji svidjeli su se i Pirati s Kariba s dva broda odnosno vozila. U kategoriji Maske povorke, najbolji su bili Moja dugina obitelj.

Specijalne nagrade, osim obljetničara, dobili su: ansambl Dalmatino, Flamingosi i maska Život na vagi. Povorka tradicionalno kreće iz staroga sela i spušta se u centar mjesta gdje ceremonijal majstor Vedranko Šikić Balara i njegovi asistenti Jelena Čurić i Joso Jelić predstavljaju i komentiraju maske. Zadržavanje obično traje od 5 do 10 minuta, ovisno o veličini i pokretljivosti. Duhovitosti je napretek, a dobro raspoloženje kroz dvosatni program ne prestaje.

Prije toga završnoga dana održane su još četiri različite manifestacije. U petak je u uvali Hramina opet zaplovila regata Latinsko idro, ali ovaj puta s maškarama. U subotu, u lokalnoj kino dvorani premijerno su prikazani dijelovi budućega dokumentarnog filma o Murterskim bakama. Ovaj naziv ‘bake’ nije potpuno razjašnjen i moguće je da je to najjednostavnije lokalizam za maškare nepoznatog značenja, a moguće je da se netko davno sjetio rimskih bakanalija i upotrijebio skraćeni izraz. U svakom slučaju, u Dalmaciji taj izraz upotrebljavaju samo u Murteru.

U nedjelju su održani Dječja povorka i Dječji maskenbal u koje su bili uključeni roditelji, tete iz vrtića te nastavnici osnovne škole i učenici. Mladi su potvrdili da jabuka ne pada daleko od stabla, a pobijedila je skupina astronauta i njihov svemirski brod. Impresivno! Večer toga dana pripala je pjevaču Ivanu Zaku. Bio je to prvi od tri koncerta u dva dana. Završnoga dana, nakon kolone maškara na događanju Murter music street nastupio je Zaratino band, a tu su i dodijeljene neke od nagrada. U ponedjeljak u kino dvorani je održano tradicionalno suđenje Krnji Krnjiću. Scenarij toga igrokaza godinama radi već spominjani Balara. To su sličice iz života Murtera u protekloj godini opisane duhovito, ali s humorom koji je blagonaklon i ne vrijeđa… Inače, Odbor za poklade, u kojemu je i Šikić, vrijedno radi cijele godine dakle 364 dana da bi bili spremni za završnu svečanost. Na koga me podsjeća ovo 365 plus ili minus jedan? Negdje sam to već čuo.

U festivalskom šatoru na rivi završnoga dana, temperaturu je dizala grupa Amigos s odličnim ženskim vokalom. Potrajalo je to do sitnih sati, a ja sam sebi oko dva pjevušio ‘valjalo bi poći leći…’ i za divno čudo to i napravio. Ali nije se slavilo i pjevalo samo u šatoru i sa Zaratinom na otvorenom. U kafiću Boba slavili smo cijelog dana rođenje Mari Bašić. Centralni kafići Leopold, Torkul, Kezo, Krešimir… (nabrajam samo one u kojima sam bio), bili su puni pjesme i plesa. Nije trebalo poticaja. Murterke i Murterini su veseli i temperamentni, a kada su se priključili gosti iz okolnih mjesta i Zagreba, dodana je nova vrijednost.

Kako su dječja i Velika maškarana povorka imali najmanje desetak sudionika, a ukupno je bilo oko 45 različitih grupa, možemo kazati da je u samim povorkama bilo oko 500 maškara i više od 2000 ljudi na putu od staroga sela i na centralnom dijelu. Veliki doprinos u organizaciji, osim već spominjanoga odbora, dala je Općina i, naravno, po prirodi posla TZ Murter-Kornati i njihov direktor Šime Ježina.

Najveći karneval i završnu pokladnu svečanost kod nas ima Rijeka. Kažu da je treća u svijetu, odmah iza velikog Rio de Janeira i bliske nam Venecije. U svim većim dalmatinskim mjestima su proteklih dana održane svečanosti spaljivanja lutke koja je kriva za sve. U mojim dječjim godinama u Tisnom na Murteru spaljivao se Jure… Sjećanja na ta doba su dvojaka: strah kada se maškara uputi prema tebi i zadovoljstvo da sam od najranijih godinama vidio i sudjelovao u povorci kojoj je sve dopušteno. Jer to su maškare. Imaginacija, sloboda, humor, pjesma i veselje. Živjele Murterske bake 2019!

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---