OPG Maleš smješteno je u zaseoku Maleši u šibenskome zaleđu. Tamo, od Mirlović zagore do Danilo polja, Mile Maleš zasadio je više od 20.000 loza i proizvodi odlična vina.
S vinarom Malešom sastao sam se pokraj legendarnog nogometnog igrališta na Šubićevcu. Ondje je njegovo radno mjesto predstavnika jedne trgovačke tvrtke iz Međimurja. Kaže mi: ‘Moji prijatelji vinari iz Međimurje najviše su me nagovarali da obiteljski uzgoj vinove loze kroz cijeli niz generacija u Dalmatinskoj zagori pretvorim u nešto više. I proces je krenuo. Uz stare loze sađene su nove, po najmodernijoj tehnologiji tako da danas OPG Maleš ima oko 12.500 loza pošipa, 5000 cabernet sauvignona, 2000 maraštine i po 1500 komada shiraza i merlota. Jasno da je ostalo i starih nasada: debita, plavine i babića u manjim količinama.’

Već na prvom pojavljivanju u javnosti, na izložbama vina u Drnišu (općinsko natjecanje) i Skradinu (županijsko) osvojeno je nekoliko zlatnih medalja: Maraština, Sivi pinot, Cabernet sauvignon. Otada redovito dobiva priznanja najčešće zlatne medalje. 2015. godine pozlatili su se Cabernet sauvignon, Maraština, Pošip i Plavina za otvorena i zatvorena vina. Mile u šali, a u svakoj šali ima pola istine, kaže da su njegovim pobjedama preokrenuli trend u drniškome kraju gdje su od davnina vina iz Petrova polja i Oklaja redovito pobjeđivala. A sada je došao red na Mirlović zagoru i Zagorane.

Maleševa vina prodaju se najviše na kućnom pragu. Sada, nakon što je pročistio sve zemljišne čestice, započinje gradnju suvremenog podruma u Malešima. Jama, četrdesetak metara dužine i pet metara dubine, iskopana je u kamenu. Maleš računa da će gradnja biti gotova u proljeće iduće godine. Osim podruma bit će tu kušaonica u koju će dolaziti grupe turista sa Šibenske rivijere, a u neposrednoj blizini moći će vidjeti postojeću pršutanu. U zaseoku su torovi s više od tri stotine ovaca, četrdesetak koza i desetak krava. OPG ima pet stalno zaposlenih radnika koji se brinu o vinogradima, livadama s nizovima balirane trave i svim drugim velikim poslovima koji postoje na jednom poljoprivrednom gospodarstvu. Proizvodnju odličnog sira učio je iz prve ruke kod Tomaića u Krasnom. Puno je to posla, pa je dio obaveza u ovim ljetnim danima prebačen na sina Antu, uspješnog studenta agronomije u Zagrebu. Završio je drugu godinu, a njegove sestre Ivana, magistrica matematike, Sanja, stomatologinja i geodetkinja Josipa, uvijek su spremne pomoći u mnoštvu poslova u vinogradu.

Vozeći se od Šubićevca prema Malešima, zastali smo u mjestu poetična imena – Tromilja. Tamo se, naravno, jede janjetina s ražnja, ali i delicije poput janjećih tripica i boćinga (kuhane govedine) koji odlično odgovaraju uz Malešev litreni Pošip. Na tom raskrižju putova još je 1929. započela s ugostiteljstvom obitelj Mandić.

Prolazeći Mirlović zagorom, zastajemo uz novoposađeni (iz 2011.) vinograd sa shirazom. U vinogradu jato grlica. Mile odmah reagira i organizira za sutra postavljanje mreža protiv tih nevinih štetočina. Ali hoće i divlja svinja svoj dio kolača, to jest gotovo sazrelog pinota sivog. Miriši joj i želi u vinograd po poslasticu. Maleš dogovara s radnicima postavljanje zvučnog topa koji će svakih dvadesetak minuta ispaljivati zvučne hice u Danilo polju, gdje se nalazi i najveći broj loza.

Maleš je i član Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova i upravo se sprema na odlazak u Sinj na jubilarnu Alku gdje će nazočiti i vinski vitezovi.

Samo da je vremena, bit će sve kako treba jer za našega trosatnoga druženja mobitel je zvonio svakih pet minuta, katkada i češće, tako da je vrijeme Malešu vrlo dragocjeno. Niti noć nije predviđena za spavanje. Po ovakvim vrućinama najbolje je prskati noću.

Mile i Ante na suvremenom stroju za oranje Brown koriste noćne sate da bi izbjegli nesnosne vrućine koje vladaju ove godine u Dalmaciji. Urod će po svemu biti dobar, napravljena je i zelena berba, i ako ostane ovako kako je sada, bit će to jedna od najuspješnijih vinogradarskih godina.

Dakle, uskoro će se dovršiti, po nacrtima impresivan podrum vrijedan oko 700.000 eura, upotpunit će se ponuda s kušaonicom i svim domaćim proizvodima iz njihova gospodarstva te ono najvažnije – Maleš će velikim koracima krenuti na vinsku scenu Srednje Dalmacije, gdje je prvo mjesto rezervirano za Bibića, ali za drugo ili treće itekako ozbiljno konkurira Mile.

A kada sin Ante dovrši teoretska znanja, vraća se natrag i postaje desna ruka ocu u ovoj uspješnoj obitelji. Ne sumnjam da će se događaji upravo tako odvijati.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić