Svečanom dodjelom nagrada Wild Dreamer ‘Dragan Rubeša’ u zagrebačkoj Kinoteci završen je 17. Subversive Film Festival. O najboljim filmovima odlučivao je tročlani žiri u sastavu: Paola Gosalvez, Ejla Kovačević i Tom Waibel.
Žiri je najboljim u igranoj konkurenciji proglasio film Mladena Đorđevića Radnička klasa ide u pakao, uz obrazloženje: ‘Film se pridružuje dugoj povijesti borbi za socijalnu pravdu u kojoj oni suočeni s gubitkom svojih radnih mjesta, zatvaranjem svojih tvornica i korumpiranom privatizacijom društvenog vlasništva, pribjegavaju naizgled apsurdnim sredstvima kako bi izborili svoja prava. Duga filmska povijest subverzivnih obrada tih borbi, u rasponu od Putovanja do sreće Majke Krause (1929.) Phila Jutzija, Majka Küsters odlazi u raj (1975) Rainera Wernera Fassbindera, Radnička klasa ide u raj (1971.) Elija Petrija do Stare škola kapitalizma Želimira Žilnika (2009.), ovdje pronalazi novi subverzivni obrat koji se suočava s nesvetim moćima sadašnjosti u formi sotonističkih rituala. Filmom Radnička klasa odlazi u pakao Mladen Đorđević stvara apsurdnu parabolu subjektivnog beznađa pred đavolskim bratstvom crkve, korupcijom i kapitalom uz zapanjujuću i bizarnu izvedbu ansambla.’
Posebno priznanje u igranoj konkurenciji osvojio je Sve jasno redatelja Gábora Reisza. Žiri je svoju odluku obrazložio: ‘Ova sporo-goruća društvena satira suptilno i britko potretira tenzije u polariziranom mađarskom društvu, gdje se jedna naizgled banalna situacija, poput zaljubljenosti mladog maturanta, usred nacionalističke zaslijepljenosti odraslih, postepeno pretvara u državni skandal. Film Gabora Reisza Sve jasno se pritom suzdržava od zauzimanja ičije strane, opredjeljujući se za kompleksnu i tragikomičnu analizu posljedica koje virus krajnje desne ideologije ima kako na privatnu tako i javnu društvenu sferu.
Najboljim filmom u dokumentarnoj konkurenciji proglašen je film Crna kutija: Dnevnici redateljice Shiori Ito, uz obrazloženje žirija: ‘Hrabra i osobna priča o prevladavanju traume i traženju pravde. Film je strastven prikaz ranjivosti i otpornosti duha, prenesen bez pretjerane manipulacije ili sentimentalnosti. Priča je to koja ističe ustrajnost i unutarnju snagu te odjekuje univerzalno.’
Posebna priznanja u dokumentarnoj konkurenciji odlukom žirija osvojila su čak dva filma. Bilješke iz Eremocena redateljice Viere Čákanyove, uz obrazloženje: ‘Ovaj poetično-distopijski esej kroz prizmu napetosti između analognih i digitalnih tehnologija propituje našu budućnost nagriženu tehno-kapitalističkom ideologijom koja je dovela do sveopće krize – ekološke, političke i egzistencijalne. Koristeći niz osobnih fotokemijskih razglednica koje podvrgava sijasetu eksperimentalnih erozija, od umjetne inteligencije do tehnika glitcha, redateljica Viera Čákanyová uspijeva na formalno inovativan i dojmljiv način prenijeti melankoliju eremocena, uz fantastični dizajn zvuka na valovima sjetnog Nicka Cavea.
Favoriten Ruth Beckermann također je osvojio posebno priznanje u dokumentarnoj konkurenciji uz obrazloženje žirija: ‘Film prati školski razred i njihovu učiteljicu dok ne završe osnovnu školu u istoimenoj bečkoj četvrti Favoriten. Ali škola bi se jednako lako mogla smjestiti u bilo koji drugi veći europski grad, gdje predani ljudi nastoje ispisati abecedu ljudskog suživota preko jezičnih i društvenih barijera. U filmu Favoriten redateljice Ruth Beckermann, subverzija poprima zapanjujuće nježan, ali uporan oblik u neumornoj predanosti jednakosti i društvenom sudjelovanju protiv postojećih predrasuda i institucionalnih manjkavosti. A protagonisti filma – učenici kao i njihova učiteljica – svi su na svoj način divlji sanjari, jer ne prestaju sanjati o svijetu u kojem su prostor i izgledi za budućnost jednako otvoreni za sve, bez obzira na porijeklo, vjeru ili prihode.
Pobjednički filmovi osvojili su skulpture svjetski poznatog hrvatskog kipara Nikole Vudraga.
S. B. / Foto: Zoe Šarlija
