Dugometražni igrani film ‘Žene, luđaci i malo dobrih pedera’ u režiji Ivana Salaja, nastao prema istoimenoj autobiografskoj knjizi Roberta Roklicera, premijerno je prikazan u Branimir Mingle Mallu u Zagrebu.
Premijernoj projekciji nazočila je ekipa filma predvođena glumačkom postavom: Živkom Anočićem, Rominom Tonković, Dorom Dimić Rakar, Sanjom Milardović, Anom Maras Harmander, Anjom Šovagović Despot te nakon projekcije i Filipom Detelićem.
U središtu radnje filma je Robert (tumači ga Filip Detelić) pisac, novinar i alkoholičar s PTSP-om – koji je dobio otkaz kao novinar, zaposlio se kao scenarist, postao otac i krsni kum, potukao se, zaradio spolne bolesti i opekline, uzrokovao otkaz prijateljici i još mnogo gore stvari – u samo četiri pijana dana.
O Robertu Rokliceru autor Ivan Salaj kaže: ‘Robert Roklicer je bio hrvatski pisac, scenarist i glumac. I dragovoljac od 1991. U ratu je dva puta teško ranjen. Patio je od stalnih bolova zbog gelera uz kičmu, PTSP-a, nesanice i… pio je luđački. I takav je upisao dramaturgiju na ADU u Zagrebu. Nikada nije pisao o ratu. Nismo se dogovarali za druženje, jednostavno bih došao tamo gdje je pio. Uvijek je on plaćao, svima… Jedini način da se plati njemu je bio taj, da se ode na WC, pa kriomice tutne novac šankeru da toliko odbije od njegovog računa.
O samoj motivaciji i ideji za realizaciju filma Salaj dodaje: ‘Nekoliko je ljudi umrlo preda mnom, puno više sam ih sahranio, ali ne sjećam se da sam ikada osjetio takav bijes i gorčinu kao kada sam saznao da je Robert otišao, baš onako kako je najavio u jednoj od svojih pjesama.
Bio je to strašan bijes, a nisam znao prema kome ga usmjeriti, i onda je sve stalo. Sve mi se odjednom vratilo, razgovor, knjiga u rukama, pogled, boja glasa… Roman Žene, luđaci i malo dobrih pedera mi je dvije godine ranije donio u birtiju i pitao me bi li po njemu snimao film.
og dana, u kolovozu 2018., odgovor se javio kao urlik u mojoj glavi: Sada moraš!. I onda je nastupio potpuni mir. Istog sam dana ponovo pročitao roman. Do njegovog sprovoda u Vukovaru pet dana kasnije, pročitao sam ponovo i njegovih devet zbirki poezije i obje zbirke kratkih priča.
Scenarij sam napisao u desetak dana. Odlučio sam biti i producent, kako se ne bih morao boriti s pitanjima političke korektnosti. Jedina cenzura koja mi je bila prihvatljiva, bila je glas mrtvog prijatelja u mojoj glavi.’
‘Teško je objasniti koliko je usamljeno mjesto PTSP, i kako najčešće smrdi na alkohol. Teško je objasniti koliko apsurdno naivno zvuči politička korektnost nakon ratišta. Teško je objasniti kako se raspada društvo u postratnoj tranziciji. Zato sam odlučio ne objašnjavati ništa, nego s poštovanjem koristiti crni humor i autoironiju Robertova djela, prepuštajući gledatelju da se suoči sa samim sobom, dok sve to promatra njegovim očima’, zaključuje Ivan Salaj.
Robert Roklicer je pisac, scenarist i glumac, autor desetak knjiga, voditelj kultne tribine Jutro poezije, kreator upečatljivih filmskih i televizijskih uloga i scenarist više HRT-ovih produkcija. Roman ‘Žene, luđaci i malo dobrih pedera’ dobio je Nagradu Matice hrvatske te je tim povodom u razgovoru za Novi list 2011., Roklicer rekao: ‘Taj roman je maksimalno politički korektan, ma što god se podrazumijevalo pod korektnošću. Likovi u tom romanu su obični luzeri, ljudi koji žive od danas do sutra, koji nemaju svoje stavove i jasno izgrađene ciljeve, nego su motivirani strahom od politike i sve veće medijske halabuke o propasti čovječanstva.’
S poezijom i prozom je Roklicer zastupljen u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu.Kao scenarist je surađivao s Dramskim programom Hrvatske televizije i Jadran filmom, autor je scenarija za HRT-ov igrano-dokumentarni serijal ‘Domovinski rat’, a bio je scenarist i dramaturg niza filmova među kojima su i ‘Mrtve ribe’. Među glumačkim ostvarenjima u Roklicerovu opusu ističu se nastupi u filmovima ‘Sigurna kuća’, ‘Živi i mrtvi’ i ‘Metastaze’ te u TV serijama ‘Mamutica’, ‘Počivali u miru’ i ‘Zakonu’. Preminuo je 2018. godine.
Ivan Salaj osim režije potpisuje scenarij film, direktor fotografije je Slobodan Trninić, a montažer Tomislav Pavlic. Autori glazbe su Alen i Nenad Sinkauz. Snimatelj tona je Matija Santro, majstor rasvjete Josip Milić, kostimografkinja Željka Franulović, a majstorica maske Tina Jesenković. Direktor filma je Goran Pleša, dizajnerica zvuka Dubravka Premar, a mikser zvuka Ivan Zelić. Producenti filma su Ivan Salaj i Zoran Živković, a i izvršni producent je Hrvoje Habeković. Film je nastao u produkciji Plavog mjeseca, uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.
I. S. / Foto: Nina Đurđević
