Književnica Rosie Kugli odlučila je otvoriti neka od najvažnijih pitanja našeg vremena: ona koja se tiču ne samo tehnologije, nego i čovjeka koji je koristi. Tako je nastao talk show pod snažnim i simboličnim nazivom Superinteligencija 2030 – Psihologija budućnosti: Život uz umjetnu inteligenciju.
U svijetu u kojem postoje brakovi s digitalnim partnerima, u kojem ljudi pitaju AI kako se kvalitetno posvađati i treba li prekinuti vezu, u kojem umjetna inteligencija piše eseje i ljubavne poruke, u vremenu u kojem djeca sve više vremena provode u razgovoru sa AI, granica između čovjeka i stroja pomalo se briše. Vođena idejom da tehnologija bez čovjeka nema smisla, Rosie Kugli razgovor je od samog početka usmjerila prema ljudskoj dimenziji umjetne inteligencije, emocijama koje algoritmi pokušavaju prepoznati, odnosima koje digitalni sugovornici mijenjaju te odgovornosti koja ostaje isključivo na ljudima. Jer umjetna inteligencija može biti nevjerojatno moćna, ali pitanje koje oblikuje budućnost nije koliko će ona napredovati, nego koliko ćemo mi ostati empatični i etični dok je koristimo.
Ipak, za razgovor o umjetnoj inteligenciji nisu dovoljni samo tehnički odgovori. Potrebni su ljudi koji razumiju njezinu dubinu i njezine posljedice. Rosie Kugli okupila je stručnjake različitih profila, ljude koji umjetnu inteligenciju promatraju kroz njezin utjecaj na čovjeka i tako omogućili da se AI sagleda iz više perspektiva.
Prva gošća talk showa bila je dr. sc. Lana Žaja, znanstvenica, osnivačica Infinity Alpha Laba i autorica knjige Povijest umjetne inteligencije. Kroz svoje izlaganje približila je publici svijet emocionalno-reaktivnih algoritama, s posebnim naglaskom na utjecaj tehnologije na ljudsku psihu. Govoreći o transhumanizmu, prostoru u kojem se čovjek i stroj počinju funkcionalno preklapati, otvorila je niz pitanja o budućem suživotu biologije i tehnologije.
Drugu perspektivu donio je Aco Momčilović, stručnjak za umjetnu inteligenciju i etiku, predavač kolegija AI for Business na Swiss School of Business and Management te vlasnik konzultantske tvrtke FutureHR. Njegovi su odgovori razgovor usmjerili prema društvenim posljedicama umjetne inteligencije, novim kompetencijama, odgovornosti sustava i ljudskoj potrebi za jasnim etičkim okvirima. Posebnu pozornost publike izazvala su pitanja moći: tko danas upravlja algoritmima, tko snosi odgovornost kada AI pogriješi i kako zaštititi čovjeka, a pogotovo mlade koji na društvenim mrežama provode sve više vremena.
Umjetničku dimenziju večeri donio je Filip ‘Philatz’ Filković, redatelj, scenarist i vizualni futurist iz produkcije More Magnets Productions. Kao autor niza fantastičnih kratkih filmova nastalih uz pomoć alata umjetne inteligencije, publici je približio kreativni potencijal AI-ja i pojasnio gdje su granice. Govoreći o emociji, nostalgiji i osobnom iskustvu, naglasio je kako tehnologija može biti moćan suautor, ali da smisao, sjećanje i osjećaj pripadaju isključivo čovjeku.
Kako je večer odmicala, razgovor se prirodno produbljivao; od početne dileme je li umjetna inteligencija alat ili prijetnja, prema složenijim temama. Govorilo se o emocionalnoj povezanosti ljudi s algoritmima, o AI terapeutima i digitalnim partnerima, o gubitku privatnosti i kreativnosti u doba algoritama. Snažan odjek izazvalo je ključno pitanje večeri: može li umjetna inteligencija doista razumjeti ljudske emocije, ili ih samo uspješno oponaša?
Publika nije bila promatrač, već aktivni sudionik večeri. Pitanja su se nizala, rasprava se produbljivala, ali vrijeme nije bilo dostatno za sve odgovore. Zanimljiva promišljanja i otvorene dileme potvrdili su da su ovakvi razgovori ne samo poželjni, nego nužni.
U završnici večeri Rosie Kugli istaknula je da umjetna inteligencija nije tehnološki izazov, već pitanje vrijednosti, odgovornosti i izbora. Jer algoritmi možda postaju sve pametniji, ali smjer kojim će se razvijati još uvijek ovisi o nama. I sve dok zadržimo znatiželju, humanost i humor, superinteligencija neće biti prijetnja nego partner u stvaranju bolje budućnosti.
P.R. / Foto: Tina Miholić
