Izložba ‘Rimsko zlatno prstenje’ iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu, čija je autorica viša kustosica Nikoleta Perok, može se razgledati do 9. veljače.
Prsten je Rimljanima bio više od običnog nakita, a osim svoje dekorativne namjene, kao ukras na ruci, imao je simboličko i magijsko značenje. U antičkim izvorima spominje se pod različitim nazivima (condalium, ungulus), a najčešće kao anulus.
Ovisno o materijalu od kojeg je bio izrađen, prsten je imao i važnu ulogu u određivanju statusa u vojnoj i civilnoj hijerarhiji. Pravo nošenja zlatnog prstena bilo je određeno i posebnim zakonom (ius annuli aurei).
Rimljani su najčešće nosili prsten na četvrtom prstu (prstenjaku), zatim na kažiprstu i naposljetku na malom prstu. Neki su oblici prstena bili iznimno veliki i masivni, sa širokim ramenima i teški za nošenje, pa postoji mišljenje da je ovakvo prstenje nošeno na palcu. Prstenje su nosili i muškarci i žene, a prikazivani su na antičkim statuama, freskama i nadgrobnim spomenicima.
Jedan od motiva na gemama i prstenju je dextrarum iunctio odnosno rukovanje, a koji se vezuje uz posebnu vrstu prstenja koji su se smatrali zaručničkim. Zaručnički prsten (annulus pronubus) poklanjao je budući suprug tijekom jasno određenog obreda (sponsalia) i smatran je simbolom bračnih zavjeta. Prstenje ovog tipa ima dva osnovna načina dekoracije glave; reljefni prikaz dviju ruku koje se međusobno rukuju (dextrarum iunctio) ili muškarca i žene koji se međusobno rukuju.
Na izložbi ‘Rimsko zlatno prstenje’ iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu predstavljeno je 65 primjeraka rimskog zlatnog prstenja, a koje čini dio Zbirke rimskog srebrnog i zlatnog nakita iz njihova fundusa. Većina prstenja dospjela je u Muzej otkupom ili kao dar, s raznih antičkih lokaliteta (Siscia, Asseria, Viminacium, Sirmium, Burgenae…) Najviše primjeraka potječe s područja nekadašnje rimske provincije Panonije, od kojih je gotovo polovica iz Siska. Većinom se radi o slučajnim nalazima, a dospjeli su u Muzej zahvaljujući muzejskim povjerenicima. Dio nalaza pronađen je prilikom jaružanja korita rijeke Kupe, koje se provodilo u nekoliko navrata od 1900. do 1913. godine, a tek nekoliko primjeraka prstenja pronađeno je u arheološkim istraživanjima. Oblici prstenja variraju od vrlo jednostavnih do onih bogato ukrašenih gemama, filigranom i granulacijom, a odražavaju tendencije u oblikovanju i postupne promjene u modi prisutne diljem Carstva u razdoblju od 1. do 4. stoljeća.
AMZ / Foto: Igor Krajcar I Damir Doračić
