Pariški Muzej Luxembourg, smješten uz Senat Francuske, do 14. siječnja 2018. organizira posebnu izložbu čuvenoga baroknog slikara Petera Paula Rubensa (1577.-1640.).Slikarevo raskošno i ogromno djelo obuhvaća sve umjetničke sadržaje. Neobično je da mnoštvo portreta prinčeva, kraljevskih obitelji i velikodostojnika nisu poznati širokoj publici iako su suštinski za njegovu uspješnu karijeru. Slikati vladare je u slikarevo vrijeme bilo potvrda nadarenosti i vrijednosti umjetnika, a laskalo je i modelu.

Poznato je kako je Rubens dobivao pozive kraljeva, kraljica, prinčeva i princeza njegove epohe, a da ih nitko nikada nije posebno izložio. Pariz to čini od 4. listopada. Postavka je smještena u Luxembourškoj palači i to nije slučajno, jer je Rubens je u njoj ostavio svoja najznačajnija platna. Životi kraljeva i kraljica i slikara su se često križala u umjetničkom putovanju po europskim dvorcima, poput obiteljskog albuma. Pokazivao je Mariju Medici i vladare njezina doba; Habsburgovce u dvorcu u Mantovi koji imaju obiteljske spone s francuskom kraljicom prije nego je postala majka vladara Engleske, Francuske ili Španjolske. U tadašnjoj Europi u kojoj su putovanja bila rijetka, postojala je tradicija da portretist bude i prenositelj poruka sto je Rubens obilato koristio.

Rubens je najprije bio obučen za ophođenje u aristokratskoj sredini, poput nekadašnjih kurtizana, i brzo je stekao međunarodni ugled. Bilo mu je dozvoljeno obraćanje svojim modelima i u relativnoj izolaciji saznati mnoge diplomatske tajne.

Peter Paul Rubens (autoportret)

‘Princ slikara i slikar prinčeva’, Rubens je na kraju života i karijere bio veoma blizak stanovitom broju svojih, prestižnih modela. Slikar nije samo portretist, nego pokazuje naraciju poznatih mitova. Radije je obrađivao zamišljena djela nego velike historijske sadržaje koji ostaju u zajedničkoj memoriji. Ipak, njegovi uspjesi i značajan uspon u oblasti portreta su zapanjujući, jednako kao i njegovo postojanje, jer nije izrađivao samo značajne portrete vladara nego je slikao i njihove obitelji. Savršeno je poznavao prototipe koje je trebalo slijediti isto kao i kodove što ih je morao poštovati, podrazumijevajući idealiziranje crta lica modela, simbole moći te značaj kostima i dekora. Umio je dozirati poletnost i prirodnost reprezentacije, pa je službenim portretima podarivao neviđene, često nepostojeće osobine. Svako djelo ima osobenu životnost pa je slikar postao najznačajniji umjetnik svog vremena, čiju su nadarenost vladari obožavali, tražeći da ih ovjekovječi.

Zbog usporedbi i otkrivanja njegove originalnosti, postavka pokazuje nekolicinu portreta suvremenika ili rivala Petera Paula Rubensa. Najprije Velazqueza, Champaignea , Voueta ili Van Dycka, njegova najnadarenijeg učenika koji je postao veliki londonski portretist, nadahnjujući se savjetima i lekcijama čuvenog učitelja.

Izložba obuhvaća 65 platna među kojima i posuđene slike Marije Medici iz 1622. godine, čuvane u madridskom Muzeju Prado, te Louisa XIII. iz iste godine u vlasništvu Melbourne National Gallery of Victore, jedino platno za koje je sigurno utvrđeno da je model pozirao slikaru.

Džana Mujadžić