‘Nigdje, niotkuda’ Bekima Sejranovića jedan je od najznačajnijih hrvatskih romana 21. stoljeća.
Napisan u autobiografskom ključu, nalazi se na tragu autofikcionalnih djela Karla Ovea Knausgårda, Édouarda Louisa, Annie Ernaux i Bernardine Evaristo. Nigdje, niotkuda je amblematski riječki roman. Ne samo što je dio radnje smješten u Rijeku, već je autor sam stvarao i pripadao mitologiji grada. Jedan je od najvažnijih protagonista i kreatora alternativne scene koja je krajem osamdesetih bila epicentrom umjetničkih zbivanja u Rijeci.
Naslov romana parafraza je kultne pjesme grupe Let 3, s kojom je redatelj Ivica Buljan ostvario mnoge važne predstave. Priča u dramskoj adaptaciji Gorana Vojnovića prati ključne događaje iz života Bekima Sejranovića: od djetinjstva u Brčkom, preko srednjoškolskih dana provedenih u Rijeci, do odlaska u Norvešku, gdje autor studira i radi kao prevoditelj i predavač.
U svojem režijskom pristupu Ivica Buljan odlučio se za dva Bekima – onog iz djetinjstva utjelovio je mladi glumac Tarik Žižak, a onog iz mladosti i kasnije Leon Lučev. Talentirani Žižak prizvao je dječaka Bekima iz disfunkcionalne bosanske obitelji, zaigranog, neposlušnog, pomalo naivnog i sklonog izmišljanju. Leon Lučev tumači Bekima surovom, iskonskom snagom, pomalo grubom, a istovremeno poetičnom, navodi se u najavi premijere splitskog HNK, citirajući Novi list.
Premijera je 15. listopada (19.30 sati) u HNK Split, a reprizne izvedbe su 16. i 17. listopada.
T. S. / Foto: Toni Soprano Meneglejte
