Među najpoznatije i najposjećenije venecijanske zgrade svjetovnog karaktera svakako spada Duždeva palača (Palazzo Ducale), ne samo zato što se nalazi na nezaobilaznom Trgu svetoga Marka kraj bazilike venecijanskog sveca zaštitnika, već zato što se uz stoljetnu ljepotu njezine unutrašnjosti mogu pogledati i prigodne, zanimljive izložbe.
Do 4. lipnja tamo je postavljena izložba ‘Bosch i Venecija’, posvećena Boschovim slikama koje su pohranjene u venecijanskim galerijama, nastale su vjerojatno u razdoblju između 1495. i 1505. godine, a u kolekciju Grimani stigle su oko 1516./17. Povod izložbi jest njihova restauracija prošle godine kao posveta 500. obljetnici slikareve smrti.
Nizozemski slikar rođen pod imenom Jheronimius van Aken (1450.-1516.) u mjestu Hertogenbosch, vremenom se počeo potpisivati kao Hieronymus Bosch, a postao je poznat po slikama krcatim zastrašujućim bićima koja pužu, lete, ruju i posve su nepredvidivog ponašanja i izgleda. Kardinal Domenico Grimani (1461.-1523.), čuveni kolekcionar i najstariji sin dužda Antonija Grimanija (1934.-1523.) došao je u posjed Boschovih slika zahvaljujući Danielu van Bomberghenu – upravo su slikar, sakupljač i posrednik okosnica spomenute izložbe.
Na izložbi su predstavljene tri Boschove slike: triptisi ‘Mučeništvo svete Liberate’ i ‘Trojica svetih pustinjaka’ (izložene inače u Galleria dell Accademia) te četiri panel ploče o paklu i raju (‘Vizije drugog svijeta’ izložene originalno u palači Grimani), nekoliko skulptura i slika iz originalne Grimanijeve zbirke, zapisi Marcantonia Michiela (1484.-1552.) o raznim likovnim radovima, pa i o Boschovim slikama u Grimanijevoj zbirci (‘Notizia d opere di disegno’, 1521.-1543.) u kojima upravo on Boscha naziva slikarom ‘čudovišta, vatre i snova’. Također tu su radovi Boschovih sljedbenika, među kojima je svakako najzanimljiviji Pieter Breughel stariji (1527.-1569.) koji je počeo kao Boschov imitator, što izložene grafike krcate najnevjerojatnijim monstrumima i pokazuju. Gradnja spomenute Palače Grimani započela je početkom 16. stoljeća, da bi kasnije zahvaljujući Palladiju, Serliju i Sansovinu stekla današnji izgled visoke renesanse, prilično rijedak primjer gradnje u Veneciji prepunoj gotičkih i baroknih zdanja. Danas je palača Grimani ne samo muzej davnih vremena , već i izložbeni prostor suvremene umjetnosti, pa je tamo kao popratna izložba 57. Venecijanskog bijenala postavljena izložba ‘Površine koje podsjećaju’ slikarice Beverly Barkat (1966.). Izložba se sastoji od velikih plastičnih traka oslikanih jarkim bojama na način apstraktnog ekspresionizma, dok su crteži na papiru (konji i ljudski likovi) na tragu figurativnog kubizma.
Olga Vujović
