Split je grad u kojem se osjeti povijest na svakom koraku, a opet u sebi čuva suvremeni šarm, kao da je stalno u pokretu.
Prvo je što primijetite po dolasku, bilo avionom ili trajektom, pulsirajući ritam grada, kao da vas mami da mu se pridružite. Luka je uvijek živahna, ljudi dolaze i odlaze, kruzeri se sidre, trajekti razvoze putnike na okolne otoke… Zaista, ovaj grad živi svih 365 dana u godini, ali svako doba nosi svoje specifičnosti. Ako volite ljetnu vrevu, prepustite se toj gužvi, a ako ste više za mirniju atmosferu, topla jesen i zima u Splitu imaju poseban, opušten, dalmatinski ‘take it easy’ osjećaj. Ljepota muzeja, galerija i raznih kutaka grada otkriva se bez gužve, a sve je u laganom, lokalnom ritmu. I dok šetate, u svakom kantunu možete osjetiti mirise domaće kuhinje, čuti razgovor mještana i osjetiti taj neodoljivi splitski šarm.
Izađete li iz užeg centra, naići ćete na Varoš, staru četvrt koja je nekada bila dom ribara i težaka, a danas su tu apartmani i mali hoteli u kojima se gosti osjećaju kao kod kuće. Na prvi pogled, Varoš ima taj jednostavni, autentični izgled; male kućice, uske kamene uličice koje vijugaju gore-dolje i sve odiše toplinom. U toj četvrti, smještenoj uz padine Marjana, kao da osjetite povijest pod nogama. Posebno su zanimljive sitnice: vila Ridulin, najmanja kuća u ovom dijelu grada, crkva sv. Mikule iz 11. stoljeća, crkvice Gospe o’Soca, sv. Križ, sv. Frane – kao da svaka ima neku svoju priču. Ovaj dio grada postao je pravi hit, toliko da su apartmani mjesecima unaprijed bukirani, a cijene stambenog prostora vrtoglavo rastu.
A tek marenda! Kad krenete u šetnju kroz Varoš, mirisi hrane mame vas iz svakog kantuna. Ovdje se jede ono što bi Dalmatinci nazvali marendom – domaće, jednostavno, a opet nevjerojatno ukusno. Split živi za marendu, i to nije samo stvar okusa – svaki zalogaj nosi priču. Mjesta kao što su konoba Dujkin dvor (Trumbićeva obala 6) i trattoria Tinel (Ul. Tomića stine 1) nude nezaboravan gastro doživljaj. Tinel znači dnevni boravak, kako i izlgelda interijer restorana, čija je vlasnica Ivona Cokarić. Nakon što se ugodno smjestite, možete marendati pašticadu, gregadu, sipu s bobom, gulaš od hobotnice…
Marenda je više od jela, to je spoj tradicije i kulture, ona autentična, svakodnevna dalmatinska priča. Inače, ‘Dalmatinska marenda’ je poseban projekt koji je osmislila Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije želeći brojnim turistima ponuditi autohtona i jedinstvena jela, izvrsnog omjera cijene i kvalitete. Value for money je nešto do čega posebno drže suvremeni turisti.
‘Dalmatinska marenda nije samo priča o hrani, to je prozor u našu tradiciju, bogatstvo okusa i mirisa koji prizivaju slike dalmatinskog načina života. Ovaj projekt slavi našu kulturu, baštinu i strast prema životu, a svaki zalogaj nosi priču o običajima, ljudima i povezanosti s morem’, opisala je projekt Ivana Vladović, direktorica TZ SDŽ, dodajući kako ovaj projekt, osim brendiranja marende kao autentičnog obroka, uključuje i brendiranje objekata i proizvođača koji koriste domaće, autohtone proizvode i spravljaju ih na tradicionalan način.
Nakon marende, Riva vas zove na kavu. Split bez Rive je nezamisliv, a kava na Rivi je doživljaj koji morate osjetiti. S pogledom na more i gradsku vrevu, dok Splićani poziraju u svojim najboljim odjevnim kombinacijama, ovdje popijete kavu s nevjerojatnim pogledom na žilu kucavicu grada. I onda, kad ste spremni za nastavak, krenete prema Dioklecijanovoj palači, remek-djelu antičkog graditeljstva, gdje se osjeća duh povijesti na svakom koraku. Prolazite kroz Zlatna, Srebrna, Željezna vrata, koja vode u središte jednog od najvažnijih kulturnih spomenika svijeta.
Poseban je doživljaj vidjeti Peristil, središnji trg palače, gdje svakodnevno odzvanja glas uličnih izvođača, a Dioklecijanovi stražari kao da vas vraćaju natrag u prošlost. Dok ste tu, ne propustite katedralu sv. Duje, simbol Splita i jedno od najstarijih vjerskih zdanja. Kad se popnete na zvonik, pruža se spektakularan pogled na Split i otoke, prizor koji će vam zauvijek ostati urezan u sjećanje.
Zanima li vas skrivena strana Splita, i još ako imate sreće da vas zapadne vrstan turistički vodič kao što je Dino Ivančić, uputite se do Jupiterova hrama i probajte se provući kroz ‘pusti me proć’, najužu uličicu u Splitu. Ta uska ulica dio je lokalnog kolorita, baš kao i crkvica sv. Martina, jedna od najmanjih u starom gradu, smještena iznad Zlatnih vrata.
Kada u Splitu odlučite večerati, ne možete pogriješiti. Jedan od takvih restorana je Makarun, skriven unutar zidina Dioklecijanove palače. Taj miris, okusi – sve podsjeća na carevo vrijeme. Ovdje možete kušati riblje makarune sa škampima, lubina s palentom, janjeće kotlete s pireom od batata i umakom od brusnica i mente. Dobroj spizi nazdravite lokalnim vinom Zinfandel vinarije Bratinčević. Uz čašu-dvije, svako jelo ima svoju priču, svoj karakter.
I za kraj, gdje prespavati? Heritage hotel Fermai (Livanjska ulica 5), nekadašnje splitsko sveučilište, danas je ekskluzivan hotel smješten u povijesnoj zgradi u samom centru. Uređen s pažnjom i lokalnim šarmom, ovaj hotel pruža mir i opuštanje, baš onako kako Split to najbolje zna.
Kad u Splitu potrošite sve svoje dane, tu je još i put prema Marjanu i galeriji Meštrović. Galerija je pravo umjetničko utočište u kojem svaka skulptura i svaki kutak odaju ljubav prema gradu i umjetnosti.
Vila Ivana Meštrovića nije tek kuća – ona je svjedok jednog života, intimni prostor gdje su se isprepletale umjetnost, obitelj i povijest. Sagrađena kao Meštrovićev dom, radionica i galerija, okružena pažljivo osmišljenim vrtom i zidovima koji čuvaju tajne, vila je ušla u njegov život u etapama. Prva faza gradnje počela je 1931., kada je podignuto istočno krilo s atelijerom i radnom sobom u prizemlju te prostorijama za obitelj na katu. Kako su godine prolazile, nadograđivani su potporni zidovi, oblikovan prostor za modeliranje skulptura te sagrađene radionice u kojima je 1935. Meštrović klešući stvorio čuvene karijatide za Spomenik Neznanom junaku.
Tijekom ljeta 1932., vila je postala omiljeni obiteljski kutak, mjesto gdje su Meštrovići provodili dragocjene trenutke. Godine 1937. ulazni trijem je produžen, prizemlje povezano s kolnim pristupom, a kuća postaje sve prostranija. Dovršena 1939., vila je bila puna Meštrovićevih radova, njegova inspiracija i zaštita za obitelj. No, život je imao svoje planove – talijanska okupacija Splita 1941. prisilila je Ivana na hitan odlazak u Zagreb, dok je njegova obitelj splitski dom napustila tek godinu dana kasnije, nakon smrti Ivanove majke Marte.
Ostavljena u povjerenju, vila nije bila zaboravljena – o njoj je najprije brinuo književnik Milan Ćurčin, potom povjesničar dr. Cvito Fisković. Godine 1952., Meštrović je svoje četiri nekretnine, uključujući ovu vilu, i 132 umjetnička djela darovao hrvatskom narodu, među kojima je i Galerija Meštrović. Danas ova galerija čuva 192 skulpture, 583 crteža, 4 slike i 291 arhitektonski nacrt, svjedočanstva o životu i stvaralaštvu od 1898. do 1961. godine.
Posjet ovoj vili traje oko 90 minuta, vrijeme koje vam omogućava da kroz svaki kutak osjetite duh umjetnika i čovjeka koji ju je stvorio. Možete se izgubiti u njenim prostorijama sami, vođeni samo tišinom i umjetnošću, ili uz vodiča, koji će kroz priče uz izloške oživjeti prošlost. Taj trenutak nemojte propustiti – on vas vodi u jedan davno prošli svijet, čuva sjećanja na čovjeka koji je toliko volio Split i ostavio nam dio svoje duše u kamenju ove kuće. Ovdje se povijest i umjetnost stapaju s prirodom, pružajući zadivljujući pogled na more – pravi doživljaj Splita kakav ne želite propustiti!
M. T. / Foto: FAMA
