Autorski projekt Mirana Kurspahića ‘This Casting’ (inspiriran dramom Creeps Lutza Hubnera) premijerno će biti izveden večeras 1. veljače u maloj dvorani Lisinski u Zagrebu, u produkciji Teatra Rugantino.
Živimo u vremenu kad je gotovo svaki segment našeg djelovanja temeljito estradiziran. Lavina reality projekata, retardiranih kvizova, Big Brothera, Farmi, Story supernova ultra điha-điha multitalent show-ova, Hrvatska traži zvijezdu, Hrvatska traži sebe, Hrvatska traži smisao postojanja emisija koje u svojoj bazi imaju selektivni ili eliminacijski koncept, odavno je već preplavila Lijepu našu i ostavila trajne posljedice. Ostavila je pogubnu ideju instant slave, ideju koja je posve neprimjetno, ali istovremeno perfidno izmijenila sustav vrijednosti i razvila kult površnosti. Pristajemo li svjesno na manipulaciju? Pristajemo li na dijaboličnu igru ‘How low can we(you) go’?
Upravo iz ovih premisa rađa se ideja o dijaboličnom castingu za fiktivnu emisiju u kojoj bi se do krajnjih granica testirao očaj i spremnost odabranih da učine sve što se zahtjeva od njih. I sve to uz publiku uživo, koja i sama u jednome trenutku dolazi u poziciju moći, poziciju u kojoj se jasno ocrtava njihova glad za spektaklom, njihova spremnost za kontroliranim sadizmom. A igra manipulacije je promjenjiva, i dok se u jednome trenutku percipira određena pozicija, već u sljedećem slijedi kopernikanski obrat i promjena uloga. Empatija, ako se i pojavi, slučajna je i prolazna.
Kroz likove triju djevojaka različitih životnih puteva i sudbina, otvara se prostor za preispitivanje zdravlja jednog društva. Njihove priče, posve različite u početku, u jednom se trenu presijecaju u zajedničkoj točci – na audiciji, u potrazi za angažmanom. Njih tri dijele istu profesiju, naime sve su glumice i istu sudbinu – nezaposlene su, nešto s čime se uistinu mnogi mogu poistovjetiti. I unatoč fasadi koju svaka od njih u početku nosi, ubrzo se naziru pukotine iza kojih izbija očaj koji ih gura u nemilosrdnu borbu za egzistenciju. A orvelijanski ‘Veliki Brat’ koji upravlja, nadzire i vodi čitavu priču do krajnjih granica, pa i preko njih, odvodi audiciju u domenu apsurda, koristeći spremnost njih, ali i publike da udovolji svakom produkcijskom hiru. Jer okrutno društvo zahtjeva okrutne forme i nema mjesta za slabe i bezvoljne. Beskrupulozni i odvažni s obje strane bit će nagrađeni pljeskom i lovorikama. Kolika je cijena dostojanstva? Koliko smo se spremni podati za malo slave i pristojan život? Ne brinite, nije ni važno, dokle god dovoljno glasno plješćemo budućnost je svijetla.
Odgojili smo društvo promatrača, a ne igrača i vrijeme je da žanjemo plodove.
Igraju: Mirela Videk, Iskra Jirsak, Mia Biondić, Ivan Bošnjak, Miran Kurspahić.
Glazba: Nikša Marinović, video: Vanja Vascarec, svjetlo: Saša Mondekar, fotografija: Radomir Sarađen i Miljenko Vojta, šminka: Marija Bingula, tehničko vodstvo: Davor Popović, organizacija: Jana Maljoku i Miljenko Vojta, dramaturgija i režija: Miran Kurspahić, producentica: Gordana Gadžić.
