Kako se pola stoljeća može pjesnik održavati na hrvatskoj pjesničkoj sceni pokazuje nam zadarski pjesnik Tomislav Slavko Zekanović. Njegova je nedavno objavljena knjiga pjesama ‘Oči na oči’, pod kraj 2013. godine, predstavljena u dvije uglednije zagrebačke knjižnice, a predstavljači su bili Lada Žigo i Sead Begović. Pjesnička zbirka ‘Oči na oči’ novoobjavljena knjiga pjesama pjesnika Tomislava Slavka Zekanovića, u kojoj pjesnik nastavlja propitivati pojedina životna pitanja i teme tragom njegovih prijašnijih pjesničkih izričaja, kao što su zbirke ‘Amarilis’ i ‘Sve(mir)’. Stoga donosimo što je o zbirci na predstavljanju kazala ugledna mlada hrvatska književnica i vješta predstavljačica Lada Žigo, pritom i djelomično ukazujemo što je o zbirci kazao drugi prdstavljač Sead Begović (čiji je pogovor u zbirci).

Pjesnik Tomislav Zekanović ima iza sebe već dvije zbirke (‘Amarilis’ i ‘Sve(mir)’), izgrađen stil, a ovom zbirkom svoj je stil, da tako kažemo, ‘natkrovio’ – sad već imamo pjesničku kuću, jasna oblika, boje, jasna unutarnjeg
rasporeda, kuću u kojoj u miru stanuje pjesnik Zekanović. Kuća je, ‘ajmo slikovito reći, usred šume, usred lijepa i raskošna pejsaža, s pogledom na grad, okružena je zvukovima prirode, ugodnim cvrkutima, žuborenjima rijeka i potoka, lijepim svakovrsnim šumovima… a vizualno se oči ne mogu nagutati krajolika. U toj idili, pjesnički rečeno, stanuje Zekanovićeva duša što ne zna za zlo, prijezir ili mržnju, duša koja se hrani samo dobrotom, serviranom na različite načine – ili je ona u posve razigranim stihovima, ili je u pastoralnim, ili u sjetnim, ali uvijek je riječ o dobroti, ne onoj koja ja izmišljena ili umišljena, nego onoj koja postoji, samo je treba osjetiti i ‘kadrirati’. Zekanovićeve oči odavna su oslijepile na zle pojave, a razbistrile su se za lijepe, stoga je i njemu svijet širom otvorio oči. Oči na oči. Zekanović gleda u dobru dušu svijeta, svijet sebe rasprostire dobrom srcu Zekanovića. Potpuna uzajamnost, tajna sreće koja titra u svim njegovim stihovima.

I u ovoj zbirci Zekanović se vrti u krugu ljubavi, pejsaža i dobrih ljudi – iznad svakog stiha lebdi mir, iz svakog isijava pomirenje s postojećim, u svakom titra vjera u život. Pjesme su pisane u meditativnom tonu, stihovi su slikoviti i jezgroviti, često veoma kratki, što pjesmama daje ljepotu jednostavnosti, čar mirovanja u malim slikama koje su pune rječitih tišina. Zekanović je i zamišljen, ne samo vedar – u njegovim pjesmama slavi se prostor, svaki prizor, svaki čovjek, ali on ostaje u zamci vremena, svjestan njegove prolaznosti, pa se u pjesme često kao oblak uvlači sjeta. Ali i tu sjetu umije razvedriti – zatvara se lagano u sebe, kao cvijet koji skuplja latice, svjestan da će ih pri prvom ponovnom susretu s ljepotom ponovno rastvoriti. Bitno je da je taj cvijet stalno u vodi i da ne vene – a voda je njegova optimistična duša. Zekanović često stihove gradi samo od jedne riječi, niže ih kao kapljice vode, pa imamo osjećaj polaganog protoka života, kojem se prepuštamo… neka nas život nosi, njiše, neka uživamo u njegovoj pjesničkoj kolijevci. Zekanović nije sklon preoblikovanjima postojećeg, nije sklon složenom stihotvorstvu, ne zapada u križaljke života da bi se izgubio u njima zajedno s čitateljem – on, poput haku pjesnika, duboko zapaža i doživljava ono što već pjesnički biva oko nas, zaranja u ljepotu prizora koji blago prenosi na papir, da ga ne nagrdi suvišnim riječima, nekim gnijezdom stilskih figura koje bi prizor zamaglile. U ljubavnim pjesmama je predan ljubavi gotovo kao dječarac – platonski je uzvišen, ljubav koncentrira u čežnji koja vodi u sjetnu romantiku, u ljepotu mogućeg, a neostvarenog.

No, ne pati, jer za njega ljubav nije dužna ‘uzvratiti’ – dovoljno ju je osjetiti, spoznati u sebi, ozračiti njome svoje biće. Sve je u njegovim pjesmama ozračeno dobronamjernošću – on čitatelja gotovo terapeutski uči mudrosti življenja, mudrosti koja prešućuje ružno, a vodi dijalog samo s lijepim, dijalog bez svađe, bez trzaja, bez suprotstavljanja… dijalog u kojem uživaju obje strane, i pjesnik i svijet. Čitatelj sluša taj dijalog i obogaćuje ga… unutarnjim zadovoljstvom. To je, nazovimo, sveto trojstvo pjesnika Tomislava Zekanovića.’ Istakla je Lada Žigo.

Sve je u Zekanovićevim pjesmama ozračeno dobronamjernošću – primjećuju se male, a zapravo velike stvari pojave, lišene ideologema i rekvizotarija – u našem neznatom ali za autora bitnom životu. O svemu tomu dojmljivo nam lirski raspjevnik pjeva u svojoj knjizi pjesama, naglasio je Sead Begović.

O pjesniku: Tomislav Slavko Zekanović (rođen je 7. veljače, 1945. godine) u selu Krneza u blizini Zadra. Dječačko odrastanje provodi  u obiteljskom  zavičaju na području (krajolik prirode) kojeg omeđuju Velebit, otok Pag i Ljubičko polje (koje krase mnogi vinogradi, smokve, brnistre, masline…), nije daleko od grada Nina i grada Zadra. Osmogodišnju školu završava u Krnezi i Ljupču, nakon koje i ribarsku školu u Zadu, potom i gimnaziju u Zadru. Zatim završava studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji ga profesijski određuje, i još više veže ga za poeziju. Poeziju je počeo pisati od najranijih dana u nižim razredima osnovne škole. Zapravo bilo je to razdoblje darovitog dječaka kad se počeo pjesnički i umjetnički izražavati i usavršavati. Od  tad autorovo nadahnuće traje i ne zaustavlja se, stihovi se stvaraju bez prestanka, naviru baš poput vulkanske lava koja izlazi iz kakvog vulkana.

Ovodobnica Zekanovića predočava kao iznimnog hrvatskog pjesnika s dojmljivim pjesničkim izričajem (postojanim od početaka), a kao takav ostaje primjetan sve do danas. Ovo je doba kad su autorove zbirke zaista postale postojano prihvatljive svim naraštajima, i zapažene, pritom njegov pjesnički stih postaje ne zaobilazn dio Hrvatskog pjesništva, i iščitava se pomno baš kako je i nastajao s raspoznajnošću i usavršanom uvjerljivošću. Jedan je od autora zbirke pjesama ‘Koraci’. Zastupljen je u antologiji ovodobne poezije Ružice Orešković ‘Tužim državu bilo koju na planetu’. Dobitnik je prve nagrade ‘Svatko može par minuta’ na na Goranovom proljeću 2011. godine.

Član je više pjesničkih udruga, eto i ‘Jutro poezije’ i ‘Vjekoslav Majer’. Zekanović je od najranijih dječačkih dana vrlo primjetan i dinamičan na području kulture – sad intezivno priprema novu zbirku.

Ivan Raos