U hotelu Le Méridien Lav, Split svečano je otvorena izložba Vaska Lipovca ‘More ljudi i obale’. Tom prigodom goste su pozdravili Arnoud Zaalberg, generalni direktor hotela i umjetnikov sin Mario Lipovac te sve zaljubljenike u umjetnost pozvali da do 1. listopada pogledaju ovu iznimnu izložbu.
Umjetnost i autentičnost oduvijek su privlačili pažnju i ostavljali u nasljeđe djela neprocjenjive vrijednosti. A da hrvatska scena po pitanju vrsnih umjetnika nimalo ne zaostaje za svjetskom, dokazuje nova izložba ateljea Vaska Lipovca (1931.-2006.), koji na jednom mjestu objedinjuje tradiciju i suvremenost u svom prepoznatljivom morskom izričaju. Izložba donosi elemente Dalmacije i Mediterana, prepoznatljive boje i pejzaže te zaziva da je doživite ne samo osjetom vida, nego i vlastitom maštom. Uostalom, najbolja su iskustva ona koja možemo doživjeti u više dimenzija.
Izložba, koja će se moći pogledati od 19. svibnja do 1. listopada u foajeu hotela Le Me’ridien Lav Split, donosi elemente Dalmacije i Mediterana, prepoznatljive boje i pejzaže te zaziva da ju doživite ne samo osjetom vida, nego i vlastitom maštom. Uostalom, najbolja su iskustva ona koja možemo doživjeti u više dimenzija!
Vasko Lipovac u ateljeu (foto: Saša Burić)
Čudan je svat bio Vasko Lipovac; umjetnik sudbinski ozračen zavičajnošću i tradicijom ali istovremeno potpuno otvoren suvremenosti. Nikad ovisan o kurentnim trendovima u koje bi uskakao poput slijepog putnika već prvenstveno usmjeren na propitkivanja mogućnosti drugog i drugačijeg likovnog pogleda. A nalazio ga je bez obzira na odabrane likovne forme, na materijal i stilske mijene. Svojevrsna ‘zavičajna nostalgija’ bila je i postala prepoznatljiva crvena nit koja se provlačila Lipovčevim opusom od samih početaka. Prisutna čak i u onoj ranoj fazi ‘antropomporfne geometrije’ sa stilizacijama jedrenjaka i riba, zaigranih sportaša od uglačanog metala nalik boćarskim čunjevima ili starih pomoraca i njihovih mladenki svedenih na geometrijske likove. Bili su to začeci osebujne ikonografije kojoj je Vasko – kao rođeni Kotoranin – ostao trajno vjeran; ikonografije koja je u svojoj osnovi dalmatinska i mediteranska. No nikad očitana kao sakrosanktni totem, kao strogo definiran kanon. Dapače. Bila je predložak za reinterpretaciju, za osobnu reviziju. S obilatom dozom topline i onog suptilnog Lipovčevog humora. Rekao bih i duhovitih višeznačnih ‘posvajanja’ i resemantiziranja nekih općih mjesta iz povijesti umjetnosti. Ne samo baroknih interijera kapetanskih tinela s votivnim slikama njihovih brodova, klasičnih portreta brkatih pomoraca ispred svojih lađa i topovnjača već i duhovitog naslanjanja na Magrittea s marinerima kojima je u ustima lula, na glavi kapetanske kape stilizirane poput polucilindra ili pak stari jedrenjaci. Kao prepoznatljive karake ili radikalne geometrijske stilizacije. Repertoar upotpunjuju crteži, grafike i slike mornarskih spoža, parobroda i jedrenjaka, zaigranih kupača u idiličnom plavetnilu ili pak prijeteće ‘nevere ča se valja’ – kako bi kazala pjesma – usred kotorskog fjorda…
I ova izložba nije tek pokazna vježba Lipovčeve ikonografije Dalmacije i Mediterana već i pametan zbir krajputaša ključnih Vaskovih stilskih mijena i čudesnog puta od geometrijskih redukcija i minimalizma ka ‘deskripciji’ i figurativnoj stilizaciji. Čak i začetaka erotskog ciklusa koji je prošao dugačak put od geometrije obnaženih ‘valjaka’ i ‘kugli’, antropomorfnih ‘cona’ do prepletenih kuglasto-putenih volumena koji su u kasnijim fazama dobili i jasne fizionomije. Kao simboli jednog vremena prošlog – a opet i mitske dalmatinske i mediteranske izvanvremenosti – ili pak kao sveprisutni otisci emocionalnog umjetnikovog rukopisa.
Zlatko Gall / Foto: Mario Strmotić
