Na Vinskim razgovorima s Tomislavom Stiplošekom u zagrebačkom Procaffeu u Tkalčićevoj predstavila se vinarija Fiolić iz Zadra.
Vina i likere Fiolić predstavili su Ivan Stiblik i Mladen Maraš te prisutne pozvali na Zadar Wine festival 27. i 28. ožujka. Festival se ove godine održava četvrti put, a vinari će se okupiti u zadarskom Arsenalu, spomeniku nulte kategorije iz 16. stoljeća.
U dijelu programa posvećenom knjizi nastupio je pjesnik Davor Krivski s poezijom iz svoje zbirke ‘Kolekcionar ljubavi… svih vrsta’. Najviše pitanja i odobravanja prisutnih novinara izazvale su njegove dvije pjesme – ‘Ona nosi djevojačke snove’ i ‘Uspavanka Gornjem gradu’.
Kad mašta pretpostavlja Ljubav za strašću…
S. M. / Foto: Silvija Munda
***
ONA NOSI DJEVOJAČKE SNOVE
Ona nosi djevojačke snove
zrelošću žene stječe nove.
Manire zna
no s njima joj nije lako
jer želju, pita se,
‘Da obuzdam? Kako?’
Drsko strastveno nosi godine svoje,
izaziva,
zaziva,
doziva godine moje
Ona je dječački san svih poeta
i sudbina sveta i prokleta.
Ona je i majka, i svetica,i žena, i kurva,
baš tim redom
sudbina joj obveze i uloge gruva.
Ona ne da se iskustvu na javi,
al’ zato daje se i prepušta se snovima
u sjaju u travi.
Ona želi, hoće, može i zna
i na javi i u snovima.
Bezbrojnom redu nas rekla je NE
Eh da, NE rekla je od nas mnogima
jer zadnje DA rekla je samo jednom od nas
i davno i nedavno,
dovoljno puta da
u životu joj još jedno DA
nije potrebno.
Dodire cijeni, l’ za njih ne mari
druge su joj nježne grubosti
i grube nježnosti u glavi,
voli konkretno,
voli direktno,
voli kratko i dovoljno dugo,
ali perfektno.
Voli znati da sa svakim od nas još uvijek može,
voli al’ ne želi iz te svoje baršunaste kože,
barem ne večeras,
ne ni sutra,
no možda ipak jednom od nas kaže DA,
nekog drugog praskozorja,
nekog novog ranog jutra…
Davor Krivski: Kolekcionar ljubavi… svih vrsta, Beletra 2019.
Iz ljubavi prema Gradu,
za Gradu Laku Noć…
***
USPAVANKA GORNJEM GRADU
U ritmu zvona svakog sata
s tornja crkve Svetog Marka
na jastuku od lišća divljih kestena
šetališta Strossmayera
zaspat će Grad…
Pločnici usnut će mu rosom umiveni
mjesečina plinskih lampi
obasjat mu sneno će lice
na počinak s njim i ljudi će
i zvona
i ptice
Tik pred tren u ko’m obuzme ga san
pred Marijom od Kamenitih zastat će
s nadom u novi dan kleknut će i pomolit se
da mirno nek’ mu je do novog jutra
da sretno nek’ mu je i sutra
I dok zadnje svijeće
u Kamenitim gasnu
s vrha prema dolje
s Matoševog brka
otpuhuje se san…
Koraci tihi Gričem
niz stube čuju se
putuju k snu…
uspavljuju… utihuju… tiho šapuću
Laku noć…
Laka Ti noć Zagrebe…
U ritmu zvona svakog sata
s tornja crkve Svetog Marka
u obzorju zvijezda
u šapatu sjena
u Ljubavi mojoj Gradu
zaspao je Grad…
Davor Krivski: ‘Kolekcionar ljubavi… svih vrsta’, Beletra 2019.
