Ovih dana sam odlučio posjetiti neke od vinara koji su na ovogodišnjem, 7. Vinfestu u Benkovcu osvojili prestižne nagrade – Trifuna Poljaka i Stjepana Vučemilovića.Put me naveo u malo turističko mjesto Diklo nedaleko Zadra. Prvo sam posjetio vinara Trifuna Poljaka, koji unutar svog OPG-a puni vina. Inače je i dalje u građevinskoj djelatnosti, točnije iznajmljuje sve vrste alata i skela za gradnju. Poljak se davnih dana u svojim Poljicima u zadarskom zaleđu susreo s obradom vinograda i proizvodnjom vina na obiteljskom gospodarstvu.

Trifun Poljak

Nakon godina provedenih u Švicarskoj odlučio se vratiti u domovinu. S proizvodnjom vina krenuo je prije 12 godina. Najprije s manjim količinama za svoje potrebe, pa većim, da bi krajem ove godine uspio izvesti svoja vina u Švicarsku. Trifun nema vinograde u svojem posjedu, već godinama kupuje grožđe od istih proizvođača, najviše u stankovačkom (Vukšić) i šibenskom zaleđu (Piramatovci). U takvoj vrsti suradnje on je s nekim vinarima u stalnom doticaju, prati razvoj vinograda i daje neophodna sredstva više puta tijekom godine, tako da neke vinograde praktički računa svojima. Kaže da je živeći u inozemstvu puno naučio o kvaliteti vina ponajboljih europskih proizvođača. Ta svoja iskustva sada prenosi u vlastitu proizvodnju, u čemu mu pomaže vrsna enologinja iz Zadra, Vanja Paleka.

Poljakov podrum u Poljicima

Uspješnost ovog poduzetnika / vinara potvrđuju priznanja sa Sabatine i festivala u Stankovcima i Benkovcu. Prije dvije godine na Sabatini u Mlinima osvojio je pet zlatnih i tri srebrne medalje. Zlato su dobili Chardonnay, Pinot sivi, Cabernet sauvignon 2012. i 2013. te Merlot. Gotovo isti broj medalja osvojio je i 2015. ali s proširenim asortimanom za Cuvee (Merlot, Cabernet sauvignon 2015) Pošip i Maraštinu.

Konačno, veliki šampionski pehar na ovogodišnjem Benkovcu za crna vina u prodaji podijelio je sa Zvonimirom Bačićem i zadrugom MAS-VIN iz Polače. Sva tri proizvođača dobila su po 86 bodova, a isto Poljakovo vino na ocjenjivanju u Hrvatskom zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo dobilo je 87,5 bodova. Uvjeren je da će njegov Trifun, već spominjani cuvee iz 2015. idućih godina rasti i osvojiti još priznanja. Potaknut nagradama, a i sve većom potražnjom za njegovim vinima, namjerava i ovogodišnjom proizvodnjom premašiti 5000 litara.

Stjepan Vučemilović

Opraštam se od Poljaka i samo petstotinjak metara dalje, na lokaciji Špetica, pronalazim Stjepana Vučemilovića. Taj kršni čovjek podrijetlom iz Vrlike, a rođen u Slavoniji, prije 48 godina doselio se u Diklo. Danas je direktor vrlo uspješnog arhitektonskog ureda u kojemu radi zajedno sa svojim kćerima Martinom i Marinom i sinom Stipom. Vučemilović je od one vrste ljudi koji čak i svoje hobije rade na visokoj razini. Vrhunski arhitekt, ali i vrhunski vinar. Nema velike površine vinograda, pa time ni velike količine vina, ali po vlastitom izboru. Ali što se sve može naći u 1000 panja kraj njegove kuće sigurno se ne bi pronašlo po raznovrsnosti ni kod vinara koji proizvode 50.000 ili 100.000 litara vina. Sve najznačajnije autohtone dalmatinske sorte pronašle su mjesto u njegovu vinogradu. Uz plavac, pošip, debit i maraštinu – koju posebno voli i misli da bi trebala postati bijeli vinski brend zadarskoga kraja – tu ćete naći i lasinu, koja se još malo zadržava u skradinskom kraju, zatim crljenak te sve svjetski značajnije crne sorte (cabernet sauvignon, merlot i talijanski sangiovese, simbol Toskane) i na kraju, ali ne po redoslijedu vrijednosti – dubrovačku malvasiju.

Pokazao mi je na posjedu preko puta vinograda 170 trsova malvasije, koji su se tako reazigrali dužinom cijele ograde posjeda da izgledaju poput jedne velike odrine. S pravom je ponosan na ovu vrstu koja najbolje uspijeva u Konavlima i traži puno sunca. Ona je na ovom području zasađena najsjevernije. Po trenutačnom izgledu i po priči o prijašnjim urodima, malvasija se u sjevernoj Dalmaciji odlično osjeća. Vučemilović se redovito natječe na dalmatinskim smotrama vina i ima odlične rezultate. Kao i Poljak, pobjeđivao je na mnogim prijašnjim festivalima, a ove godine je u Benkovcu dobio zlato s 85 bodova za bijelo vino u postupku proizvodnje – Maraštinu. Također je dobio priznanje i za Prošek, kojega jedini on u Dalmaciji proizvodi od dubrovačke malvasije. Stjepan Vučemilović vina ne prodaje, premda bi mogao zaraditi dobar novac i s tako malom količinom koju ima. Njegova vina Okoša, za prijatelje su i besplatna, a to i piše na etiketama boca koje mi je poklonio.

Trofeji nisu izostali

Neumorni erudit, spreman je poslušati savjet oko vinograda i vina, ali stalno iznova istražuje, uspoređuje naše i svjetske vrste, tvrdeći da naše nimalo ne zaostaju. Skoro da zaboravih da je uspio zasaditi i grka, kojega ima samo u Lumbardi i na još ponekoj korčulanskoj lokaciji.

Ovaj član Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova ne misli samo na lozu, u vinogradu su stabla jabuka i krušaka, a na susjednoj lokaciji masline. Posljednjih godina je počeo kalemiti oblice s lecinom, jer potonja daje više plodova. U to sam se i sam uvjerio vidjevši cijepove na više stabala. Na kraju mogu za Stipu konstatirati ovo – moj prijatelj omiški vinar Nikša Mimica svoju je vinariju nazvao Kuća sretnog čovjeka. Ako itko u ovom dijelu Dalmacije, u vinara kod kojih sam bio, zaslužuje upravo taj naziv, onda je to Vučemilović. Stipe, sretno u novim vinogradarskim istraživanjima i kalemljenjima dalmatinskog sjevera i juga!

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić