Večeras (5. studenog) u Muzeju Mimara u Zagrebu u 19 sati otvorenje je 35. Zagreb salona, međunarodne izložbe fotografija.
Foto: Sandra Tomljenović – Sjećanje
Manifestaciju organizira Fotoklub Zagreb, a ovaj salon je poseban po tomu – jer je prvi put organiziran kao pozivni, a ne natječajni. Fotoklub Zagreb pozvao je svoje prijateljske klubove iz Europe, Hrvatske i svijeta nek sudjeluju na ovom salonu. Ukupno sudjeluje 120 autora s 120 fotografija iz 9 država: Švedska, Turska, Finska, Italija, Slovenija, Austrija, Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska.
Zapravo Zagreb salon ne bi trebalo posebno predstavljati – jer fotografski svijet s njim živi već 103 godine. Ipak kako je zadnjih desetak godina fotografska populacija znatno se izmjenila, a stalno se pridružuju klubu nove generacije stasale na digitalnoj fotografiji stoga nije suvišno ukratko objasniti povijest Zagreb salona i salona kao pojma u fotografskom rječniku.
Salon je zapravo prostorija za opuštanje i prijateljevanje koja je kod aristokracije i bogatih obitelji postala prostorija koja je trebala ostaviti utisak na goste. U salon su primani samo gosti od posebnog ugleda i značenja. To je ujedno bila i najveća prostorija u zdanju u kojoj su bile izložene umjetnine, vrjedne kolekcije i zbirke. U takvim su se prostorijama u 16. stoljeću u Italiji započeli okupljati posebno pozvani gosti primjetne učtivosti i izobrazbe pod patronatom profinjenih domaćica.
Riječ salon koja označava oblik okupljanja, a ne prostoriju prvi je put upotrijebljena u Francuskoj u 17. stoljeću i služila je za okupljanje čija je svrha bila ne samo zabaviti pozvane goste, nego i povećati njihovo znanje i profilirati ukus, pogotovo u području umjetnosti. Konačno je godine 1725. u Louvre-u organiziran i Paris Salon, prvi salon umjetnička izložba, u prostoru koji nije bio privatan. Taj salon nije bio otvoren za javnost nego je postao dostupan tek 1737.
Foto: Slavko Radman – Dance of Life 4
Godine 1748. uvedena je još jedna novost, žiri sastavljen od nagrađenih i priznatih umjetnika koji je donosio odluku što će na salonu biti izloženo.
Na taj su način u narednim godinama, po uzoru na Paris Salon, organizirani mnogi umjetnički saloni, pa tako i hrvatski Zagreb salon. Stručni je žiri odabirao radove koji će na salonu biti izloženi i dodjeljivao nagrade za najbolje fotografije. Sve one koje zanima više detalja o Zagreb salonu preporučam knjigu Vladka Lozića ‘Stoljeće promidžbe fotografije’ koja sustavno obrađuje povijest Zagreb salona i iz koje se može vidjeti koliko su truda i ljubavi mnoge generacije zagrebačkih ljubitelja fotografije uložile u Zagreb salon. Sve te generacije bile su, kao i danas, okupljene u Fotoklub Zagreb koji više od stoljeća predstavlja centralno mjesto za promociju, razvoj i učenje fotografije u ovom dijelu Europe.
U dugoj povijesti Zagreb salona on je oduvijek bio otvoren svima i bio je natjecateljskog karaktera. Od 2010. godine programi Fotokluba Zagreb stavljaju se u širi kontekst a manifestacije dobivaju dodatna značenja. Vodeći se takvim idejama odlučili su organizirati ovogodišnji (prvi salon) koji je isključivo pozivnog karaktera. Ovaj salon organizira se kao završna manifestacija međunarodnog karaktera u sklopu proslave sto i dvadeset godina Fotokluba Zagreb, ali i kako bi proslavili i obilježili integraciju Hrvatske u Europsku uniju. To su razlozi zbog kojih su odlučili svoje prijatelje, fotografske klubove iz cijelog svijeta pozvati na posebno organiziran salon i zahvaliti im na dugogodišnjoj suradnji.
Fotoklub Zagreb ima dugu i blistavu prošlost i zapravo je organizacija ovog salona pokazala koliko je postignuće ne samo opstati nego i biti aktivan tijekom 121 godine. Kad su se upustili u ovaj potpuno novi koncept prva im je misao bila ‘u koji ćemo izložbeni prostor uopće smjestiti tolike klubove s kojima smo surađivali’? Ipak se pokazalo kako mnogi od klubova više na žalost nisu aktivni ili im je aktivnost svedena na puko održavanje. Svaki fotoklub ovisi o svojim članovima i u pravilu o nekoliko osoba koje su pokretači aktivnosti kluba. Kad takve osobe posustanu, najčešće posustane i klub. Neki klubovi s kojima su prije samo nekoliko godina surađivali i razmjenjivali fotografije danas više nisu aktivni, a neki više ni ne postoje. Upravo iz tog razloga su sretni što će ovaj salon ugostiti klubove iz mnogih država i naše prijatelje iz Hrvatske, a iskreno se nadamo da će za neke od njih ovo biti dobra motivacija da nastave s djelovanjem kako bi i u budućosti sudjelovali na zajedničkim projektima poput Zagreb salona.
Foto: Mladen Cukor – Mars
Evo i završne misli za uvodnu riječ 35 Foto salona, a to je citat kojeg je svojedobno izrekao francuski filozof Bernard of Chartres, a potom ga izobličio Isaac Newton: ‘Ako sam i vidio dalje od drugih, to je zato što sam stajao na ramenima divova’. Stoga sadašnji članovi Fotokluba Zagreb zaista mogu to ponosno izjaviti za sebe i na taj način odati počast svima generacijama koje se prije ove vodile klub i održale ga za njih, baš kao što ga ovo vodstvo mora održavati za buduća pokoljenja koja će ih jednog dana naslijediti u vođenju ove zaista dugovjeke ugledne hrvatske fotoumjetničke udruge.
Ivan Raos
