U Veneciji je otvoren Hrvatski paviljon s projektom ‘Compelled by Fright and Beauty’ (Potaknuta strahom i ljepotom) dubrovačke umjetnice Dubravke Lošić.
Na jednoj od najprestižnijih smotri suvremene umjetnosti u svijetu – 61. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti – La Biennale di Venezia okupljeni su u Palazzo Zorzi – Regionalnom uredu UNESCO-a za znanost i kulturu u Europi – brojni umjetnici, kustosi, kritičari i ljubitelji umjetnosti. O projektu s govorili povjerenik hrvatskog nastupa Branko Franceschi i Dubravka Lošić, a uzvanicima se obratila i Magdalena Landry, direktorica Regionalnog ureda UNESCO-a za znanost i kulturu u Europi. Paviljon je svečano otvorila ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, zahvalivši umjetnici, povjereniku i timu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti te svima koji su pridonijeli predstavljanju jedinstvenog opusa Dubravke Lošić, a UNESCO-u na ukazanom povjerenju i gostoprimstvu.
‘Za svaku je državu sudjelovanje na Venecijanskom bijenalu iznimno važno jer je to mjesto na kojem svi umjetnici, kustosi i ljubitelji umjetnosti žele i trebaju biti, a velika je odgovornost napraviti odabir, odgovoriti na temu bijenala, pripremiti projekt, umjetnički i logistički organizirati nacionalni paviljon. Ovogodišnji bijenale odvija se u izazovnom kontekstu svijeta u kojem živimo i koji je neprijateljski nastrojen prema vrijednostima i idejama koje pokreću umjetnost i kulturu. Umjetnost često govori i o političkim temama, ali nije dobro kada se umjetnost politizira. A upravo se to dogodilo na ovogodišnjem bijenalu. Zato se nadam da će tijekom mjeseci koji su pred nama, ovdje u Veneciji pobijediti umjetnost, kao što pobjeđuje već desetljećima. Vjerujem da će bijenale ostati mjesto dijaloga, razmjene, razgovora o traumama i drugim teškim pitanjima, ali prije svega mjesto učenja, gledanja i doživljavanja umjetnosti’, izjavila je ministrica.
Prostorno specifična instalacija Dubravke Lošić predstavlja cikluse razvijane tijekom četiri desetljeća njezina djelovanja, konceptualno i prostorno artikulirane prema osobinama paviljona. Umjetnica svoje cikluse osmišljava, izlaže i realizira kao otvorene sustave podložne neprekidnom razvoju, formalnoj razradi i eksperimentu. Njezina izložbena metodologija temelji se na međudjelovanju formalnih i konceptualnih svojstava pojedinih ciklusa sa semantičkim i prostornim kvalitetama izložbenog prostora, kroz postave koji se transformiraju iz jednoga konteksta u drugi.
Postav u Palazzo Zorzi započinje u dvorištu kao dinamičan odnos ciklusa ‘Libertas Bells’ (2014.-2026.), ‘Rozarij’ (2026.) i ‘Tondo’ (2020.-2025.), u kojem se skulpturalne forme od korodiranog željeza i bronce suprotstavljaju slikama-objektima izvedenim od obojenog drva i tekstila. Nastavlja se u dvorani Codussi, na piano nobile, ciklusima ‘Alba albula’ (2019.), ‘Kiše Pariz’ (2018.), ‘Imago Anima’ (2012.-2013.), ‘Rozarij’ (1987.-2026.) i ‘Morske psine’ (1986.-2026.). One nadopunjuju sjaj venecijanskog interijera sirovom ekspresivnošću geste, boje, tkanine i forme, oblikujući posve jedinstvenu umjetničku viziju. Postav se uspostavlja kao cjelovita reinterpretacija umjetničina opusa, pažljivo prilagođena prostornim i konceptualnim osobitostima palače, uz naglašen osjećaj teatralne estetizacije svojstven i Veneciji i Dubravkinu rodnom Dubrovniku.
L. Š. / Foto: Veronica Arevalo
