Drama Miroslava Krleže ‘Glembajevi’ u adaptaciji i režiji Željka Senečića te produkciji Zagrebačkog glumačkog ateljea, imat će svečanu 50. izvedbu 2. listopada (20 sati) u klubu Kolding u Zagrebu, gdje je prvi put i izvedena lani u rujnu. Sljedeće izvedbe su 5., 7., i 8. listopada, također u Koldingu, a karte se mogu nabaviti na www.ulaznice.hr
Evo što su o ‘Glembajevima’ sa samo tri lika, rekli njihovi glavni kreatori:
Željko Senečić
Za film o Krleži snimao sam ‘Glembajeve’ u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Nakon toga uzeo sam Zorino izdanje ‘Glembajeva’ iz 1950. čiji je korektor bio dr. Slavko Batušić, tekst sam skratio, nisam promijenio ni dodao ni jednu riječ, predložio Saviću da ga pokušamo izvesti. Bio sam siguran da je Savić najbolji Glembaj kojeg sam vidio. Ostalo je slučaj.
Nakon snimanja ‘Puta u Raj’ sjedimo u restoranu Okruljak. Krleža, Fanelli, Ljuba Tadić, Pinter i ja. Ljuba Tadić spomene dramu ‘Glembajevi’. Krleža odmah prihvati temu, kaže: ‘Glembajevi su meni…’ u taj čas do stola dolazi stariji konobar, impresioniran je Ljubom Tadićem i promaši Krležin tanjur i vruću juhu istrese u Krležino krilo. Izbezumljen konobar muca: ‘Ovo mi se nikad nije desilo’. Krleža kaže mirno: ‘Ni meni’. Tako nisam doznao što su Glembajevi Krleži.
Moram spomenuti dva gospodina bez kojih ne bi bilo predstave. Prvi je Slaven Duplančić, vlasnik atraktivnog cafea, Kolding koji nam je elegantno dao scenografiju, i Nenad Stazić, bivši direktor Gavelle koji je dao kostime i rekvizitu.
Žarko Savić (Ignjat Glembaj)
Naši ‘Glembajevi’ su kazališna dosjetka, komentar, živi koncentrat Krležine misli i pokazuju koliko je on velik u gradnji odnosa i dijaloga očišćenog od verbalističke mase pojašnjavanja.
Naša predstava je kao stisnuta šaka emocija, strasti i stanja, jasna u svojoj jednostavnosti, preciznosti i misli.
Vesna Tominac Matačić (barunica Castelli)
Barunica me provela kroz uzbudljivo putovanje glumačkom imaginacijom. Iz njezine kože jasno se vidi svijet u mnogo više nijansi od crno-bijeloga. Samo su veliki pisci u stanju zaći u tako duboke zakutke duše svojih likova. Jer se pišu i između redova. A u neizrecivom leži sjeme života jedne duše na sceni.
Andrej Dojkić (Leone Glembaj)
Poistovjećivanje Leonea s pojmom žrtve onemogućuje mu istinske odnose… odnose bez seksualnosti, pronicljivosti, zadrtosti, predbacivanja, etiketiranja, proračunatosti. Leone je vrlo je nesretna, ranjena i sadistički nastrojena osoba, intelektualni hazard za okolinu. Ja sam Leone u dozi u kojoj to mogu biti s obzirom na životno iskustvo. Biti Leone s tim vrtlogom života i spoznajom sebe samog i iskustva je veliki izazov i zadatak. Poslije predstave najradije bih sam sjeo u kut i mirno čekao dok me Leone ne prođe!
M. T. / Foto: ZGA
Pročitajte još: Humanitarna predstava: Glembajevi u Koldingu , Senečićevi Glembajevi u Koldingu , Senečićev film o Glembajevima , Oduševljenje klupskom izvedbom Glembajevih
