Sinoć sam uživala na koncertu sjajne Zagrebačke filharmonije, zbora Ivan Goran Kovačić i divnih solista pod palicom čvrstog i autoritativnog dirigenta Ive Lipanovića, a povodom 200. obljetnice rođenja Giuseppea Verdija u prepunoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, uživajući u njegovom božanstvenom ‘Requiemu’.
Zaključak je sljedeći: Nije klasična glazba zakinuta premalim brojem slušatelja, nego je nažalost premalo onih koji su blagoslovljeni razumijeti je i osjetiti, a to je apsolutni dar od Boga. Svaki pojedinac u orkestru sinoć je dao nevjerovatnu emociju i energiju prilikom korištenja svog instrumenta, a u nesebičnoj glazbenoj komunikaciji s kolegama stvorio je božanstvo harmonije i zajedništva ostavljajući dojam jedne velike glazbene obitelji.
Kao netko tko poznaje spomenuto djelo u notu, jer sam ga i sama imala priliku više puta izvoditi, pronašla bi i pokoju ‘zamjerku’, ali to je vjerojatno subjektivno gledište. Objektivno gledajući, sinoć sam osjetila da sam i ja jedna od onih ‘odabranih’ koji istinski znaju uživati i osjećati božanstvo nota, harmonija i raznih gudala koja se ‘bore’ da što bolje iznesu svoje darove.
Hvala im na tome i toplo preporučam da svatko od vas (a tko do danas nije), odabere jedan od koncerata u ponudi i dopusti svom umu i svojoj duši da osjete tu božanstvenu sponu između neba i zemlje.
Klasična glazba je jedina koja nikada neće izići iz ‘mode’. Ona je poput vina, što je starija to je bolja. Isplati se upoznati ju bliže!
Foto: Šime Eškinja
Pročitajte još: Spot za Mjesečevu sonatu
