U Belom Manastiru tradicionalno se održava najveća hrvatska fišijada, natjecanje u spravljanju fiš paprikaša. To je manifestacija u Baranji koja se ne smije propustiti, ali tek kad se obiđu popularne gastro destinacije kao što su Čingi lingi čarda u Bilju, Citadela u Vardarcu te restoran i ruralno imanje u Lugu.

Pripadnik sam generacije koja od osamdesetih pamti Čingi lingi čardu, nadaleko čuveni restoran u kojem su se rijetko gasila svjetla i zvukovi tamburice. Nažalost, rat je učinio svoje i dugo su bili izvan funkcije, da bi na istom mjestu ove godine bio otvoren novosagrađeni objekt i nastavio poslovati pod istim imenom. Dok je stara Čingi Lingi čarda više nalikovala čađavoj mehani iz poznate narodne pjesme, ovo sada je suvremeno uređen restoran s prostranom terasom i prekrasnim pogledom na rukavac Drave ili kako ga još zovu Biljsko jezero.

Dobrodošlicu zagrebačkim novinarima i blogerima u mjesto dobre energije poželjeli su jedna od suvlasnica Ines Šobota (druga, Ivana Volarić, bila je opravdano odsutna) i voditelj restorana Damir Zrno, dobro znani osječki sommelier i promotor eno gastro kulture.

Uz pravog čovjeka na pravom mjestu, svojim delicijama, po principu iz rijeke na tanjur, predstavio se i chef Nebojša Rajković iz Banja Luke. Na stol je prvo došao srneći carpaccio, potom hrskavi čips od šarana, da bi podnevna degustacija bila zaokružena perkeltom od smuđa i šarana uz domaću tjesteninu s mladim sirom. Za ugasiti žeđ tu je bio vrhunski Chardonnay Belje 2019.

Vrlo hrabro, kao da nismo ništa ni jeli ni pili, predvođeni Renatom Forjan, direktoricom Turističke zajednice Bilje, zaputili smo se u restoran Citadela u obližnjem Vardarcu. Ovaj restoran s tradicijom rada od 1978. godine, u neprekidnom vlasništvu obitelji Lazar, najpoznatiji je po fiš paprikašu, kojeg rade u enormnim količinama. Samo za Badnjak prošle godine skuhali su 600 kotlića fiša (oko 800 kg ribe). Za nas su, ovom prigodom, pripremili nešto egzotičnije – perkelt od podolca, goveda lokalne pasmine, koje je bilo na rubu nestanka, a sada se ponovo obnavlja.

Chef Igor Vlatković, koji nimalo ne pati od lažne skromnosti, u nabrajanju svojih vještina i postignuća, spomenuo je da je riblji jelovnik ipak najzastupljeniji te da u prosjeku troše oko dvije tone ribe tjedno (šaran, som, smuđ, štuka…). Citadela je osvajač brojnih nagrada i priznanja, a kuhinja je bazirana isključivo na namirnicama iz uzgoja s lokalnih OPG-a. Čak uzgajaju i podolce za vlastite potrebe, a trenutno u štali imaju pet grla.

Hotel, restoran i pripadajuće ruralno imanje Lug, u istoimenom selu, očito, znali su i za bolje dane. Od novog vlasnika Vinka Ručevića, vlasnika vinoteke Vinita o Osijeku i direktora vinskog festivala WineOsFest za očekivati je da digne razinu nekad posrnulom ugostiteljskom objektu. Sobe su na razini četiri zvjezdice, ali općem dojmu ne pridonosi zapušteni teniski teren i vrt te konji kojma nije ni do fotkanja, a kamoli do jahanja.

Vinski podrum je, pak, ugodno iznenađenje. Popunjen je solidnim brojem etiketa isključivo slavonskih i baranjskih vina, a mi smo uz treći (!) ručak kušali Kalazićevu Graševinu i Josićev crni Cuvée, oba iz berbe 2019. Na tanjurima koje je priredio chef Saša Vojnović našla se najprije salata od dimljenog tolstolobika s maslinovim uljem, jabukom i ‘zelenjem’, a potom maštovito izvedene taške punjene dimljenim šaranom i kravljim sirom uz ragu od sezonskog povrća.

Tako dobro nahranjene i napojene očekivalo nas je i malo rekreacije – sudjelovanje na Najvećoj fišijadi u Hrvatskoj – koja se održavala u Belom Manastiru u organizaciji lokalnih vlasti i Turističke zajednice Baranje. Natjecanje je podijeljeno na Prvenstvo Baranje i Prvenstvo Hrvatske u kuhanju fiša. 

Na prvom je sudjelovalo 105 amatera, a na drugom 25 profesionalaca u spravljanju ovog samo naizgled jednostavnog jela.

Odmah se moglo primijetiti da neki od sudionika doslovce žive za ovo natjecanje s obzirom na količinu entuzijazma i tajnih pripravaka koje su sa sobom ponijeli. Jedna je ekipa iz Vukovara čak dovukla svoju zamrznutu vodu, jer nisu htjeli riskirati s belomanastirskom, koja njihovu fišu ne bi dala pravi šmek.

Pod olimpijskim motom da je važno sudjelovati, ali ne i pobijediti, naša se novinarska ekipa natjecala s dva kotlića, uz svesrdnu pomoć dečkih iz Čingi lingi čarde. Žiri nas nije prepoznao, ali mi smo bili sasvim zadovoljni svojim uradcima, koje smo slasno pojeli.

Na kraju, čestitamo pravim majstorima svog zanata. Najbolji na razini Hrvatske bili su Boris Lordan – Udičarski dom Josipovac, Erik Munk i Nikola Barišić te predstavnici Baranje Hladno pivo, Caffe bar Lymmar i Žolt Faraho.

Mustafa Topčagić / Foto: FAMA

---