Kao što sam pisao u jednom od prethodnih članaka, ovoga ljeta jedan dan sam proveo u Hercegovini u posjetu vinarima. Nakon Čitluka d.d, Grge Vasilja i vinarije Zadro, došao je na red i članak o Vinariji Carsus (Krš po latinski), vlasnika Mirka Škegre iz Ljubuškog.
O vinariji Škegro pisao sam prvi puta prošloga ljeta. U međuvremenu ništa se nije promijenilo u kvaliteti vina samo se povećao broj priznanja na domaćim i inozemnim smotrama i natjecanjima, poput znamenitog Decantera. U 2017. godini stigle su čak tri bronce za Carsus crni 2015 i klasične varijante Žilavke i Blatine iz 2015. Tada sam samo konstatirao da se radi i na oranž vinu od žilavke iz 2015.
Da je dobro imati svoja vina na aerodromima, uvjerili su se kada im se nakon kupovine ondje i probe javio poznati vinski znalac međunarodnog ugleda Simon J. Woolf, novinar komentator The Morning Clareta. Njegova recenzija iz ožujka ove godine potvrdila je ono što su mnogi od nas već dobro znali – u Radišićima u Vinariji Carsus proizvode se odlične blatine i žilavke na klasičan način, a njima se sada pridružila i Žilavka oranž, macerirana šest mjeseci bez dodavanja kvasca. Na talogu je ležala nešto manje od mjesec dana, a onda je potekao čisti samotok bez dodatnog prešanja. Iz inoxa u drvene bačve bez sumpora i drugih dodataka. Djevičansko vino s maksimalno očuvanim aromama…
Mirko Škegro ispred obiteljske kuće sa suprugom Mirjanom i unucima
‘To su djeca inicirala’, priča mi Mirko Škegro, ‘i vidim da su bila u pravu.’ Inače, on je umirovljeni pedagog koji je svoj cijeli radni vijek proveo u Ljubuškom kao srednjoškolski profesor povijesti i ravnatelj škole. Puno prije odlaska u mirovinu odlučio je da će zajedno sa suprugom Mirjanom nastaviti obiteljsku tradiciju uzgoja loze i proizvodnju vina, oslanjajući se na dugogodišnji rad svoga oca Bariše, koji je umro 2010. u 85. godini. Štafetu su već danas preuzeli sinovi Ante i Bariša te kći Andreja, a ni nevjeste Ana i Danijela nisu ravnodušne kada je u pitanju vino. Tu se prisjećamo njegova oca. Bio je veseo čovjek koji je u loze odlazio s pjesmom, a uspoređivao ih je sa ženama: ‘Moraš pričati s lozom, ona je kao žena, moraš uvijek oko nje nešto izvoditi , ako hoćeš da ti rodi.’ Mislim da bismo se mnogi složili s ocjenom ovoga čovjeka.
Carsus je i u prestižnom restoranu Fešta na otoku Žutu
Po djedu Bariši ime je dobio jedan od sinova. Supruga Mirjana loze je kopala još u ranoj mladosti, a s Mirkom se vinom bavi već dvadesetak godina. Škegro je još 1996. među prvim privatnicima u ljubuškom kraju imao registriranu vinariju. A kada su 2005. zasadili još trsova i pridodali ih postojećima, povratka više nije bilo, moglo se samo naprijed u veće površine. Danas je to preko 10.000 loza, a planira se još u budućnosti. Vinogradi, najveći dio, počinju praktički od podruma na 120 metara nadmorske visine i završavaju pri vrhu 60 metara više.Tu je prije tri godine posađeno još 2000 loza trnjaka. Ta vrsta se posljednjega desetljeća sve više sadi, pa su i u Carsusu (Kršu) došli do zaključka da treba aktualizirati svoju starinu. Ove jeseni će to biti prva značajnija berba, a godina je dobro rodila, kao i ona prošla, kaže Mirko.
Olive oil nagrada
Vinogradi, kako se obnavljaju, dobivaju imena unuka tako da je sada cijela obitelj izravno ili posredno involvirana u cijelu priču. A ta priča, siguran sam iz godine u godinu donosit će još bolje rezultate. No, kao da im nije dosta vinskih priznanja pa su u posljednje vrijeme počeli dobivati i nagrade za svoje maslinovo ulje Krš. U vinogradima se nalazi i oko 250 stabala maslina različitih vrsta od pendolina i oblice do leccina i cipressina.
U svibnju su u kratkom razmaku stigla dva priznanja iz svijeta. Najprije srebrna medalja osvojena u Zürichu, a potom zlato sa The World’s Most Pestigious Olive Oil Competition NYIOOC u New Yorku. Izgleda čega se taknu to se omedalji, pa i zlatom.
Liker Šipkovica
Uskoro očekujemo priznanja za njihove likere Šipkovicu, Orahovac, Borovicu i Višnjevac. Šipkovica će sudjelovati kao ekstrakt u pripravi pjenušca koji će biti najnoviji proizvod vinarije uz Carsus barikiranu žilavku, Carsus barikiranu blatinu, Krš bijeli žilavku, Krš crni blatinu, Rose (od blatine), Trnjak i Orange žilavku.
Na kraju ističem i odlično grafički oblikovane etikete (‘Uz etikete ide dobro vino ograničene količine’ – Škegro), ali meni je i dalje draža starija varijanta.
I završno relativizirajuće, onako kako smireni Mirko razmišlja: ‘Od vina se može dobro živjeti ali ne treba previše očekivati’.
Tekst i foto: Vjekoslav Madunić
