Danas, 20. rujna obilježava se Dan sekularnosti.
Sekularizam je načelo diobe vladinih, svjetovnih institucija od vjerskih institucija i vjerskih dostojanstvenika. Jedna od manifestacija sekularizma je pravo biti slobodan od vjerskih pravila i učenja, odnosno biti neutralan po pitanjima vjere, biti slobodan od nametanja religije ili religijske prakse od strane vlade. Još jedna od manifestacija sekularizma je gledište da javne djelatnosti i odluke, posebno one političke, ne smiju biti donošene na temelju vjerskih uvjerenja i / ili prakse.
Sekularizam crpi svoje intelektualne korijene iz grčkih i rimskih filozofa poput Epikura i Marka Aurelija; iz prosvjetiteljskih mislilaca kao što su Denis Diderot, Voltaire, Baruch Spinoza, James Madison, Thomas Jefferson, Thomas Paine, ali i od novijih slobodnih mislioca i ateista, kao što su Robert Ingersoll i Bertrand Russell.
Svrhe i argumenti u prilog sekularizma su različiti. U Europskoj tradiciji se sekularizam smatrao pokretom prema modernizaciji i odmicanjem od tradicionalnih religijskih vrijednosti (također poznat kao sekularizacija). Ova vrsta sekularizma, na društvenoj i filozofskoj razini, često se dogodila zadržavajući službenu državnu crkvu ili drugu državnu potporu religije. U Sjedinjenim Državama, neki tvrde da je sekularizam služio u većoj mjeri zaštiti religije i vjere od vladinog uplitanja, dok je sekularizam na društvenoj razini manje rasprostranjen.
Izraz ‘sekularizam’ prvi je upotrijebio britanski pisac George Jacob Holyoake u 1851. Iako je termin bio nov, opći pojmovi slobodoumlja na kojima se temelji postojali su kroz povijest.
Holyoake izmislio pojam ‘sekularizam’ kako bi opisao svoje promicanje socijalnog poretka odvojenog od religije, bez aktivnog odbacivanja ili kritike religijskih uvjerenja. Kao agnostik, Holyoake je tvrdio da ‘Sekularizam nije argument protiv kršćanstva, neovisan je o kršćanstvu i ne dovodi u pitanje postavke kršćanstva.’
U studijama religije, moderne demokracije općenito se prepoznaju kao svjetovne. To je zbog gotovo potpune sloboda vjeroispovijesti (religijska uvjerenja općenito ne podliježu pravnim ili društvenim sankcijama), i nedostatak autoriteta vjerskih vođa nad političkim odlukama. Ipak, vjerska uvjerenja i dalje ostaju relevantnim dijelom političkog diskursa u nekim zemljama.
Društvo koje je sekularno je, općenito govoreći, ono koje:
– se odbija podvrgnuti samo jednom svjetonazoru u pogledu prirode svemira i uloge čovjeka u svijetu;
– nije homogeno nego je pluralno;
– je tolerantno.
Svako društvo mora imati neke zajedničke ciljeve, što podrazumijeva da mora biti dogovoreno koje su zakonite metode rješavanja problema. U sekularnom društvu se rješavanju problema prilazi racionalno, kroz propitivanje činjenica.
Pozitivni ideali sekularnog društva su:
– Duboko poštovanje pojedinaca i manjina.
– Jednakost svih ljudi.
– Društvo pomaže svim pojedincima da ostvare svoje potencijale.
– Razbijanje klasnih i kastinskih barijera.
