U suradnji s nakladnikom Vuković & Runjić darujemo 1 čitatelja/icu knjigom Ivane Lovrić Jović – ‘Lokrum koji pere zube’.

U subjektu navedite: FDAR1
a u tekstu: vaše ime i adresa         broj telefona         vaš razlog
Šaljite na mail: [email protected]
Posjetite našu facebook stranicu Fama i kliknite ‘sviđa mi se’!
Vaše mailove šaljite do 5. rujna
Imena dobitnika s najoriginalnijim odgovorima bit će objavljena 6. rujna
Za dodatne upute i obavijesti obratite se na: [email protected]

Ovo je roman o djetetu, djevojčici, djevojci i ženi, majci, supruzi, kćeri i unuci, prijateljici, susjedi, radnici i građanki koje dijele jedno srce – Antigonino/Antičino.
Sigurnim altom bez falseta i podrhtavanja ona pripovijeda o toplini koju obitelj daje ili uskraćuje, o materinskome jeziku kao stranome, o tome da stanište bračne ljubavi nije samo ognjište nego i poprište.

Ovo je roman o prvome i posljednjemu udahu koji se čita u dahu. Roman koji dokazuje da je svaki život zaslužio roman. I da je smijeh drevni lijek bez kojega bi plač bio usamljen, a svakodnevica sakata.

‘Roman Ivane Lovrić Jović Vidi kako Lokrum pere zube kronisterija je autoričina odrastanja, odnosno života s ocem i bez njega. Otac je stožerni lik ovoga dobro komponiranog teksta u kojemu epistolarni dio djeluje kao fikcija, a onaj faktografski povremeno dobiva fikcionalni karakter.
Otac je temelj Ivanina svijeta, zrcalo u kojemu ona sebi otkriva višestruke slojeve svoga bića, slijedi tok svijesti silovitog narativnog subjekta. Otac je dubok bunar u koji ona baca kamenčiće svojih sjećanja čekajući da se voda smiri pa da ugleda u njoj svoje lice iznenađena susretom sa samom sobom. Roman je pisan pitko s vještim pomacima i razmještajem vremena zbivanja, a otac ima u njemu mjesto otoka.
Za Lokrum koji pere zube morskom pjenom bio je profesionalno vezan: s morem na prvom, sa ženama na drugom, a s književnošću na trećem mjestu, prepuštajući kćeri da se sve vrijeme bori za jedno od njih. Osvježenje u novoj hrvatskoj prozi ženskog okusa!’
(akademik Luko Paljetak)

‘Vidi kako Lokrum pere zube je memoarski roman, nimalo patetičan spomenik prvom poluvremenu autoričina života. Njegovi su se redci krenuli ispisivati još od najranijeg djetinjstva provedenog s neveselom nonom u Rijeci, tijekom odrastanja u Gradu i mladenaštva koje je ispostavilo nenaplaćen račun za neprobavljeno i potisnuto.
U nastavku se nižu studentske godine usmjerene prema žuđenoj Italiji, susret s ‘prvom’, a potom i ‘zadnjom ljubavi’, godine znanstvenog rada i napredovanja u struci, te predano i duboko promišljano majčinstvo troje djece, u kojem je autorica kao roditelj pomno profiltrirala balast prethodnih generacija.
Najdelikatniji dijelovi ovog spomenika tešu se u trenutku kad roditelji gasnu. Ti dramatični dani odlaska majke, pa potom i oca generirat će reminiscencije, oživjeti dijaloge i unutrašnja previranja, izvući iz ladica toplu i živahnu korespondenciju s ocem, afirmirati iskrenu zahvalnost i divljenje i iznjedriti osviještenu ženu koja s mirom i radoznalošću iščekuje sve ono što tek slijedi.’
(Ursula Burger)

Ivana Lovrić Jović odrasla je u Dubrovniku, gradu kojemu je posvetila i svoju struku. Od 1996. zaposlena je kao znanstvenica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje gdje se kroz rad na povijesti hrvatskoga jezika posvećuje i istraživanjima dubrovačkoga govora. Dosad je izdala pet znanstvenih knjiga, a za jednu je od njih nagrađena Državnom nagradom za znanost. Objavila je i zbirku pjesama ‘U skutima tango’, kraće prozne tekstove u književnim časopisima, a ovo joj je prvi roman. Poeziju i prozu ne piše na dijalektu. Do današnjih dana živi u Zagrebu, s troje djece i mužem. Kao voditeljica dubrovačke podružnice Instituta, u Dubrovniku boravi često i rado.