Prošloga sam tjedna, zajedno sa skupinom novinara i drugih ljudi iz Hrvatske, na poziv hrvatske eurozastupnice Marijane Petir dva dana boravio u Bruxellesu.Tamo nas je neizravno odvela Melita Vrbanek, najuzornija žena hrvatskoga sela, koja je tu titulu osvojila u listopadu prošle godine na završnom natjecanju u Zagrebu. Pokroviteljica izbora bila je Marijana Petir te joj je tom prigodom obećala posjet Bruxellesu i Europskom parlamentu. Mi smo bili u pratnji iz različitih razloga, a ja sam otputovao jer sam na ovom portalu i na Hrvatskom radiju objavio nekoliko reportaža o njoj.

Melita Vrbanek iz Zorkovca Vivodinskog, na granici sa Slovenijom, tako je u kratko vrijeme bila iznimno medijski eksponirana. Majka troje djece, nekad službenica u Hrvatskoj vojsci, danas sa suprugom Zdenkom vodi veliko imanje (oko 50 hektara poljoprivrednoga zemljišta) na kojem ekološki uzgajaju ovce, rade u vinogradima i proizvode nagrađivana vina te obavljaju sve druge poslove neizbježne na seoskom imanju. Gospođa Vrbanek odlično se snašla u novoj ulozi. Bila je na svim većim televizijama, a nedavno je Hrvatski radio emitirao polusatnu emisiju o njoj. Nije joj bilo lako, što se tiče obveza, nitiu Bruxellesu, jer su ona i njezin suprug Zdenko imali nekoliko sastanaka. Tako su razgovarali s Mairead Mc Guinness, potpredsjednicom Europskoga parlamenta i članicom Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, te s Pekkom Pesonenom, glavnim tajnikom najvećega europskoga udruženja poljoprivrednih proizvođača COPA-COGECA.

U otvorenom TV studiju parlamenta gospođa Vrbanek snimala je emisiju zajedno s Katicom Jerleković, predsjednicom udruge Uzorne hrvatske seoske žene, i Minom Petrom Petričec, voditeljicom etno kuće Materina priča u Zagrebu. Svi ti sastanci bili su dobra prigoda da se upozna način i rad hrvatskih seoskih žena, odnosno kako se udružuju i surađuju. Tu je istaknuta uloga Marijane Petir koju je Mairead Mc Guinness pohvalila kao zaslužnu za poboljšanje položaja seoskih žena u Hrvatskoj i Europi. S obzirom na to da su poznati proizvođači vina, Vrbaneki su imali sastanak u Europskom odboru proizvođača vina (CEEV) gdje ih je primio glavni tajnik Ignacio Sanchez Recorte. Sanchez je supružnike upoznao s radom Odbora i istaknuo neke osobitosti malih proizvođača u cijeloj Europi te njihov doprinos enokulturi preko projekta ‘Piti umjereno, piti bolje’, koji trenutačno provode.

Na sastanku o projektu Euroscola sudjelovale su Ana Marija Žutić, Marina Jovanić i Branka Pelin, a u snimanju emisije ‘One nastupaju’ novinarka Mladenka Šarić, gradonačelnica Ozlja, Gordana Lipšinić i već spomenuta Mina Petra Petričec. Na ovome putu bili su učenici i profesorice srednje ekonomske škole iz Siska, ravnateljica Marina Jovanić i mentorica Ana Marija Žutić, te iz srednje škole Tin Ujević iz Kutine mentorice Blaženka Žmegač i Branka Pelin. Učenici su tijekom školske godine obrađivali temu o radu i dosezima Europskoga parlament te su tako bili svojevrsni ambasadori parlamenta u Hrvatskoj. U raznorodnoj skupini gostiju eurozastupnice bilo je mjesta i za mons. Antuna Sentu, rektora Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca, biskupa u miru mons. Ivana Milovana iz Pule i vlč. Marijana Jelenića, župnika u Vodnjanu, koji su održali svetu misu u parlamentu. S nama su bili i predsjednik udruge Benedikt, Vido Popović iz Splita i književnica Božica Brkan te novinari medija iz Karlovačke županije i Moslavine.

U Bruxellesu smo bili smješteni u hotelu Siru, gotovo na Trgu Rogier, koji je opet u neposrednoj blizini glavnog trga Grand Place Grote Markt, tako da smo u kratkom razdoblju čak triput šetali do onamo (oko 15 minuta) Uz mnoge trgovine s različitom privlačnom robom te one s čokoladnim asortimanom, koje su svima bile najzanimljivije, najviše su nas se dojmile skupine ljudi bez krova nad glavom koji su upravo tu, u najživljoj gradskoj arteriji, odabrali spavati na madracima pod vedrim nebom. Riječ je o ulici Neuve Nieuwstraat u kojoj u večernjim satima, uz piće, pjesmu i ples, zauzimaju svoje položaje.

Naš vodič Domagoj Stjepan Krnjak rekao nam je da oni zapravo imaju gdje biti, tj. imaju svoja skloništa, ali ondje jednostavno ne žele spavati, jer su naučili spavati na otvorenom. Tijekom noći obilaze ih djelatnici hitne pomoći i nastoje ih sačuvati od ozbiljnijih zdravstvenih problema. Mi smo u večernjim satima prolazili dva puta i nismo vidjeli nikakav izgred s prolaznicima koji šeću gradskim središtem, ali ni meni, koji nisam nikakav puritanac, uz toliko ljudi u alkoholiziranom, a vjerojatno i drogiranom stanju, ne ulijeva povjerenje ta priča o tome da su bezopasni. Inače, tijekom dana na tom području ordiniraju deseci prosjaka – kažu da ih je najviše iz Rumunjske. Takav jedan mladić prišao nam je na trgu gdje je smještena poznata operna kuća La Monnaie kada smo Karlovčani i ja kušali njihova odlična piva.

Dojmljiv je glavni trg Grand Place Grote Markt, cilj svih turista koji dolaze u središte Europske unije. Povijest Bruxellesa počinje gradnjom kapelice na rijeci Senni u 6. stoljeću. U 16. stoljeću, u doba cara Karla, postaje najmoćniji brabantski grad i većina impozantnih građevina na trgu potječe iz toga razdoblja. U povijesti grada i trga posebno je važan datum 13. kolovoza 1695. kada francuski maršal Villeroy bombardira Bruxelles. Tada je uništena trećina grada, među ostalim i glavni trg. Posljednje veliko uništavanje dogodilo se za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su Nijemci bombardirali grad. Ipak, danas su sve te prelijepe građevine, udruge raznih obrta, od obućara do pekara, obnovljene u svojem izvornom obliku, pa tako i zgrada vijećnice.

Na uzvisini iznad trga smještena je katedrala sv. Mihovila i Gudule, čija je gradnja počela 1225. godine. Zapravo smo prekratko boravili ondje da bismo vidjeli išta više osim samoga središta i zgrade Europskoga parlamenta, koju smo posjetili odmah nakon dolaska. U Centru za posjetitelje priređeno nam je uvodno predavanje o instituciji i njezinu radu. Jasno, kao pravi turisti iskoristili smo prigodu da vidimo znamenitu vijećnicu.

Tijekom boravka večerali smo i ručali u dva restorana – Bruxelles i Chez Leon. Ovaj drugi ima i Michelinovu zvjezdicu. Hrana je bila vrlo dobra, predjelo najbolje, ali smještaj u nekomfornom prostoru, dostatnom za oko pola prisutnih gostiju, kvari ukupan dojam. Naravno da su nam u fokusu bila piva: od bijelih preko svijetlo smeđih i crvenih do tamnih. Inače više volim vino, ali u Bruxellesu mi je pivo bilo u prvom planu. Kao i njihovi nadaleko poznati vafli. Ipak sve to nadmašuju čokolade i čokoladni bomboni u stotinu, a možda i više varijanti. Premalo vremena da bi se vidjelo sve. Glasoviti Atomij vidjeli smo samo iz autobusa na putu prema zračnoj luci.

Vjerujem da su naši Vrbaneki imali što vidjeti i naučiti da bi svoj vrlo dobar OPG podignuli na još višu razinu. Možemo reći da je svojevrsno digest europarlamentarno školovanje bilo zanimljivo i inspirativno i trebalo bi ga ponoviti barem još jedanput.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---