U poljskom gradu Krakowu održana je četrnaesta po redu izložba vina EnoExpo, a kao i ranijih godina sudjelovali su i hrvatski vinari.
Na zajedničkom štandu poljskog distributera Pag International, nastupile su slavonske vinarije Belje, Buhač, Dragun, Krešić i Trs. Dalmacija je bila predstavljena vinima Biogradske vinarije i obitelji Palihnić iz Kune Pelješke. Krakovski sajam jedan je od najvećih u tom dijelu Europe. Ove je godine sudjelovalo 360 izlagača iz 25 zemalja na 24. HORECA izložbi, 15.Gastrofoodu i 14. EnoExpou. Značajka je festivala, što se Hrvata tiče, zajednički nastup s poljskim distributerom što daje velike izglede za plasman na njihovu tržištu. Oni su, što bismo opisno rekli, već u predvorju, tj. sada su šanse za izvoz vina puno veće, a neki kao Belje mogu i povećati već postojeći izvoz.
Poljski distributer Bartos i vinari
EnoExpo je koncipiran kao sajam profesionalaca za profesionalce, tako da obična publika nije dobila šansu kušati vina brojnih europskih proizvođača. Je li to dobro? Teško je reći. Svakako je izbjegnuta gužva. Ali čemu onda puna tri dana? Sajam vina bez običnih ljubitelja, bez gužve pred štandovima, nije neki ideal kojem bi trebalo težiti. Sajmeni dani su počinjali u 10 sati a završavali u 16, 17 i 18 sati. Čini mi se da bi početna dva-tri sata za profesionalce bila dovoljna, a da ostatak vremena festival bude otvoren za svu publiku. Inače, po treći puta u posljednje četiri godine dolazim na ovaj sajam vina. I naglašavam činjenicu da su od 2012. godine do danas, neke velike vinarije, kao što su Iločki podrumi, Belje, Kutjevo i poneki privatni proizvođači, prije svega iz Istre, uspjeli ući na to tržište.
Jasna Antunović – vinarka iz Dalja
Poljska je zanimljiva mnogim europskim zemljama koji se bave vinarstvom, tako da je postignuta relativno niska cijena uvoznim vinima, jer konkurencija je ogromna. Poljaci su podjednako zainteresirani za naša bijela i crna vina, ali i za vrhunske poljoprivredne proizvode. Tako smo predstavljeni pod motom ‘Osjeti Hrvatsku’, a u tom gastronomskom dijelu bili su predstavljeni slatkiši, pršut, kulen, sirevi s kontinenta i obale, te novo Zadarsko premium pivo koje je nastalo, kao i biogradska vina, iz stvaralačke ruke Branka Bungura.
Vinarija Dvie granicze
Dakle, rezultate sajma ćemo pričekati koji mjesec, kontakata je bilo, a sada je na Poljskom dijelu distribucije da naprave onaj pravi posao. S dijelom hrvatske ekipe posjetio sam i jedini pravi vinski centar u Poljskoj, u Zakapartju – Jasło. Nema tamo velikih vinara niti vinarija, ali su vrijedni Poljaci početkom 1980-tih ponovno počeli sa sadnjom loze i po onome što smo kušali u podrumu Dvie granicze (nalazi se blizu slovačke granice), imaju perspektivu. Njihova namjera je prodavati u svojoj zemlji i širiti vinsku kulturu.
Poljski vinar Piotr Hanus
Tu posebno mjesto zauzima Piotr Hanus ili Petar, kako smo ga mi zvali. Piotr je Poljak, ali i hrvatski vinar. Prije nekoliko godina doselio se u Ilok i kao pravi Slavonac odmah počeo s preradom grožđa. Na pravoj gozbi koju je priredio za svoje hrvatske prijatelje pili smo njegovo vino, koje je pravo hrvatsko u pozitivnom, kvalitativnom smislu. A što je bilo u ponudi? Nabrajam samo dio: juhe – od kiselog krastavca i od cikle s grahom; predjelo: haringe s jajima, kiselim vrhnjem, lukom i jabukom, kobasice i sirevi, kisele gljive s lukom u umaku od rajčice; prilozi: taške (u moslavačkom kraju kažu taškerle) s mesom, zeljem te sirom i krumpirom.
Glavna jela su pečena guska s jabukama, svinjski odrezak i gulaš s kiselim kupusom. Desert: kolač od sira sa sladoledom i likerom. I nisam sve nabrojao. Jesmo li preživjeli? Jesmo, a na sedmosatnom putu povratka do Osijeka nije nam padala na pamet hrana.
Piotr Hanus je dobri duh Jasła i Iloka, čovjek koji će tek u idućem razdoblju pokazati sretnu, pozitivnu okolnost doseljenja u Ilok i povezati Poljake i Hrvate kako to samo on zna.
Na kraju i uvijek iznova treba govoriti o fascinantnom Krakowu. Oduvijek ne samo povijesni, nego i kulturni centar Poljske, ostaje to i danas. Od gastronomije i restorana ovaj puta kratko: Pod baranem je i dalje najtraženiji restoran, a mi smo tih dana bili u četiri. Od modernoga Studia do velikog arhitektonski zanimljivog, prosječnog po hrani ali vrlo dobrog po pivu, Pod Wavelom. Poljaci sve više dolaze na Jadransko more te otkrivaju našu hranu i pića, a naše agencije nisu prepoznale da bi se Hrvati u poljskim gradovima s njihovom hranom, osjećali kao kod kuće.
Vjekoslav Madunić / Foto: Vjekoslav Madunić i Mirjana Tuličić
