Nije baš da sam ih pio dok su djelovali pod socijalističkim IPK-om Osijek, ali vina iz Feričanaca dugo su mi i dobro znana. 
Utoliko više raduje me nova poslovna orijentacija Feravina, koje se polako rebrendira u Enosophiju, a početak tog procesa obilježavaju impresivna vina: pjenušac Nice to see you, graševina Trs No. 5 i rose Matarouge.
Da nas je lijepo vidjeti (novinarsku ekipu iz Zagreba) poručili su nam odmah po dolasku pred stari podrum u Feričancima, gdje su nas dočekali s pjenušcem, novim ponosom kuće, rađenog charmat metodom od chardonnaya i pinota crnog. Nakon toga u obilazak supermoderne vinarije povela nas je mlada enologinja Lucija Kužir te ukratko upoznala s procesom proizvodnje vrhunskih kapljica.
Potom nas je preuzeo glavni enolog Martin Kovačević i upoznao s čarima starog podruma koji datira iz 1804, godine, a u kojem trenutno miruju crna vina.
Ipak, držali smo se teme, pa smo u susjednoj prostoriji za degustacije, uz prigodne delicije slavonskog stola, uživali isključivo u graševini iz Enosophijine linije, koju su nazvali Trs No. 5. Inspiracija za naziv ovog vina proizašla je iz činjenice da se grozdovi graševine nalaze na svakom petom trsu hrvatskih vinograda. Na prvo kušanje čak se i ne bi reklo da je riječ o ‘ozloglašenoj’ graševini, koja kao sorta nije ni navedena na etiketi.
Rosé Matarouge od frankovke i pinota crnog dobio je ime igrom riječi po vinogradarskom položaju Mataruge gdje su zasađene ove sorte, a gdje nas je nakon kratke vožnje dočekala druga domaćinska ekipa. Dobro rashlađeno ružičasto vino posluženo je uz iznimno ukusne zalogajčiće – kornete punjenje guščjom jetrom i karameliziranim crvenim lukom.
Bio je to nagovještaj skorog susreta s visokom kuhinjom chefa Gorana Kočiša, koji nas je nestrpljivo čekao na Goveđoj glavi, ladanjskom imanju na kojem će uskoro profunkcionirati komercijalni restoran. Nekad su nas tu dočekivali tamburaši i janjetina na ražnju, a sada DJ s urbanom glazbom i fine diningom. Vremena se, očito, mijenjaju.
Susret s tanjurima Gorana Kočiša počeo je, pak, sa svinjskom glavom, doduše, prilično dekonstruiranom: sitno nasjeckani jezik i obrazi s umakom od mozga, umotani u slaninu i ukrašeni ciklom. Da bi se ‘ubila’ ta masnoća i kiselina dobro nam je došao već spomenuti pjenušac Nice to see you.
Slijedile su gnude od kozjeg sira u umaku od kuhanog šarana, i ako sam dobro zapamtio, punjene dimljenim šaranom. Kako ne bi ispalo previše jednostavno, chef Kočiš nam je na tu deliciju osobno naribao juneću koštanu srž, što smo ‘zalili’ Matarougeom.
Tjedan ranije bio sam na fišijadi u Belom Manastiru i, vjerujte, tamo nijedan fiš paprikaš ne izgleda poput ovog koji nam je priredio bivši chef zagrebačkog Michelin restorana Noel. Sve je bilo tu, i riba i tjestenina i mljevena paprika, ali raspoređeno na malo pomaknut način i, naravno, za prste polizati. Trs No. 5 izdržao je ovaj zamamno ljutkasti atak na naša nepca, a nismo ni stigli tražiti repete, jer je gozba tek počinjala…
Roštilj se nije uzalud palio, jer se pred nama našao odrezak od jelena, kojeg je, zbog ravnoteže u lovištima i svemiru, osobno ustrijelio Ivan Ergović, glavni gazda vinarije iz Feričanaca. 
Besprijekorno srednje pečen odrezak začinjen je s hladno prešanim suncokretovim uljem, aromatiziranim s mirisnim sijenom. Prilog su bile karamelizirane čičoke i na roštilju pečena mrkva te poseban dodatak – flambirano grožđe. Enosophia još nema odgovor na ovakvo jelo, točnije takav crnjak još je na odležavanju u bačvama, pa se posegnulo za starom dobrom Feravinovom Frankovkom berbe 2018. iz premium linije Miraz.
Šnenokle (naravno, malo drukčije od drugih) označile su kraj ovom ručku od pet sljedova, ali vino koje je uslijedilo, nikad ne bih prestao piti. Slatka Frankovka iz ledene berbe 2016., vino je za istinske sladokusce. Prvo je ledeno vino u Hrvatskoj proizvedeno od frankovke, a sačuvalo je zlatnožutu boju jer je prilikom prerade korišten samo ledeni sok iz grozda, bez crne pokožice.
To nam je sve lijepo objasnio enolog Martin Kovačević, iako osobno nije sudjelovao u kreiranju ove vinske delikatese, jer je tad još bio student Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Ovaj momak iz Polače u zaleđu Zadra, u Feričance je došao 2018. godine zajedno s djevojkom i fakultetskom kolegicom, već spomenutom Lucijom Kužir, inače rođenom Zagrepčankom. Nakon petomjesečnog edukativno-radnog boravka u Kaliforniji, vratili su se u Hrvatsku i prijavili na natječaj za enologe, koji je raspisala vinarija iz Feričanaca. Na prvom razgovoru za posao, svidjeli su im se radni uvjeti, ali ipak nisu bili toliko odlučni da se ‘odlijepe’ od Zagreba. Presudan je bio drugi razgovor, s vlasnikom Ivanom Ergovićem, koji ih je uvjerio kako nemaju što izgubiti a imaju puno toga za dobiti, pa neka dođu barem na godinu dana. I evo, već treću godinu su u Feričancima, a uskoro, kako čujemo, bit će upriličena i prava slavonska svadba…
Mustafa Topčagić / Foto: Turkalj studio
